ALARMISTIČKI MITOVI O ANTROPOGENOM GLOBALNOM ZATOPLJENJU
KONAČNE INDICIJE I DOKAZI – 1. dio
1. Globalno zatopljenje je neprijatelj smišljen za uspostavu globalne vladavine i apsolutnu dominaciju. Istinitost ove tvrdnje nije moguće spoznati bez čitanja riječi onih koji su pred UN-om i vladarima artikulirali nemoć u provođenju globalizacije bez izdizanja sličnih globalnih prijetnji do svijesti članova društva. Očekivano, planeri ne žele izazivati buđenje savjesti i propast smicalice pa između stvarnih problema (zagađenje, nezaposlenost i sl.) i imaginarnih globalnih prijetnji (globalno zatopljenje, nestašica vode, glad i sl.) ne naglašavaju razliku. Riječ je o izvještaju Prva globalna revolucija iz 1992. vijeća Rimskog kluba, globalističke think-tank organizacije koja savjetuje UN i vladare.
Bilo bi idealno kad bi svatko za sebe dobro proučio 5. poglavlje pod naslovom Vakuum, a ovdje je samo njegov najkraći mogući sažetak. Poglavlje se bavi uspostavom reda u novoj globalnoj zajednici.
Red proizlazi iz povezanosti među članovima društva koja je ranije bila osigurana patriotizmom i osjećajem pripadnosti zajednici, a ojačana religijskom disciplinom i respektom prema državi i vođama.
Komunizam je imao zadatak uništiti snažne religijske veze i respekt prema domovini, dok je u Americi Vijetnamski rat uništio vjeru u američki san. Velike nevolje u prošlom stoljeću tako su stvorile globalan vakuum u kojem su ciljevi i red bitno oštećeni. Stvoreno je površno društvo u kojem vlada krajnji materijalizam. Bez religijskih privlačnih sila, bez vjere u političke stranke i lidere, uz oslabljeni patriotizam, stvoreno je društvo spremno za globalno ujedinjavanje.
Jedini način za ujedinjenje takvog stanja svijesti je izmišljanje novih smrtonosnih neprijatelja. Naime, muškarci i žene trebaju zajedničke neprijatelje protiv kojih se mogu organizirati i zajednički djelovati. Smicalice kojima se pronalaze žrtveni jarci stari su koliko i samo čovječanstvo, i uvijek kad stvari počnu izmicati kontroli u vlastitom dvorištu, neprijatelj se pronalazio u susjedstvu kako bi se odvratila pažnja od unutarnjih problema. Tako se podijeljeni narodi brzo ujedinjuju protiv stvarnih ili izmišljenih vanjskih neprijatelja. U svijetu koji se globalizira, vođe ostaju bez mogućnosti pronalaženja vanjskih neprijatelja, i zbog toga postoji vakuum koji treba ispuniti pronalaskom nove vrste neprijatelja, smišljanjem novih strategija i stvaranjem novih oružja. Novi neprijatelji sada moraju prijetiti cijeloj ljudskoj vrsti.
Autori izvješća dalje objašnjavaju kako je borba za slobodu poslužila za oslobađanje od totalitarizma, ali od slobode više nema koristi u procesu demokratizacije – ona ne može uspostaviti elemente jedne države. Borba za slobodu više ne smije biti generator jedinstva!
Potom objašnjavaju kako je današnji svijet drugačiji, prekompleksan i tehnička priroda mnogih problema onemogućuje demokratski izabrane predstavnike da donose kompetentne odluke. Nužno je revitalizirati demokraciju i redefinirati ju da se može nositi s novom globalnom situacijom (pročitati 5. odjeljak podnaslova „O Svjetskoj Vladi“ u točki 2. u dijelu o implikacijama). Postavlja se pitanje informiranog donošenja odluka jer se suočavamo s paklenom količinom informacija i dezinformacija. Navode kako će centri moći morati naučiti kooperirati umjesto samostalnog djelovanja u neznanju i međusobnom sukobu. Potrebno je uvesti ekspertno i korporativno upravljanje. Eksperti za klimu, eksperti za prehranu i nutricionizam, eksperti za cijepljenje i liječenje, eksperti za planiranje potomstva i sl. – svi od reda preplaćeni djelomični ili potpuni prevaranti u službi politike i privatnih korporacija, a na štetu kmetova. Dakle, vlade više ne mogu djelovati izolirano (u prijevodu: suvereno), u vakuumu. Potrebni su lideri novog kova, koji će raditi i u horizontalnom smjeru. Donošenje odluka više ne može biti monopol vlada i njihovih ministarstava, i u proces donošenja odluka moraju biti uvedeni mnogi partneri: poslovne i industrijske organizacije, istraživački instituti, znanstvenici, nevladine organizacije (privatni NGO-ovi), privatne organizacije – tako da bude dostupan širok spektar iskustava i vještina. A „prosvijetljena“ svjetina treba samo davati potporu ovom fašizmu [koji je nažalost od pisanja izvještaja već uspostavljen].
Ljudi u svijetu pokazuju nedostatak identifikacije s procesom donošenja odluka, pa su indiferentni, skeptični i odbijaju političke stranke. Ljudi sve manje participiraju na izborima.
U potrazi za zajedničkim neprijateljem protiv kojeg se možemo ujediniti, došli smo na ideju da bi zagađenje, prijetnja globalnog zatopljenja, nestašica vode, glad i slično, bili pravi izbor. U svom totalitetu i svojim interakcijama ovi fenomeni sačinjavaju zajedničku prijetnju s kojom se svi moraju suočiti zajedno. Ali u označavanju ovih opasnosti kao neprijatelja, upadamo u zamku, o čemu smo već čitatelja upozorili, naime brkajući simptome s uzrocima. Sve te opasnosti su prouzrokovane ljudskom intervencijom u prirodne procese i samo preko izmijenjenih stavova i ponašanja one mogu biti pobijeđene. Pravi neprijatelj je prema tome samo čovječanstvo.
Drugim riječima, pronađen je neprijatelj za ujedinjenje svijeta u jednu fašističko-neosocijalističku globalnu zajednicu predvođenu neizabranim ekspertima za pseudoznanstvena i sva ostala pitanja. Pored terorizma i transrodnih pitanja, glavni neosocijalistički generator ujedinjenja našeg vremena upravo je lažno globalno zatopljenje uzrokovano djelovanjem običnog čovjeka. Danas već imamo visoke poreze na CO₂ pri kupovini automobila, klimatske migrante i sl. Plan je uspješno implementiran.
2. Da je riječ o znanosti i istini, NASA i njoj slične agencije ne bi imale nuždu mijenjati povijesne podatke na način da stalno snižavaju starija temperaturna mjerenja, a podižu novije temperature. Nekrivotvorena izvorna očitanja bila bi dovoljna.
Zašto mijenjaju podatke? Zasigurno imaju pripremljenih 50 lažnih opravdanja, ali istina je jednostavna: modificirano očitanje temperature iz prošlog stoljeća više nije u znanstvenom smislu validan podatak i na temelju njega nije se moguće baviti znanošću.
a) krivotvorenje globalnih podataka:
NASA:
Hansen i GISS:
b) Izvorne izmjerene temperature naspram krivotvorenih u Americi (plava krivulja predstavlja originalna termometarska očitanja, a crvena prilagođena, odnosno krivotvorena):
c) Satelitski podaci su dokazivali stagnaciju globalnih temperatura, ali su i te podatke počeli mijenjati; između sredine 2017. i početka 2019., lagani pad temperatura pretvorili su u zagrijavanje (tanja ljubičasta krivulja predstavlja starije satelitske podatke, a deblja crvena krivulja novije – krivotvorene satelitske podatke):
d) O australskim korumpiranim klimatolozima, koji su brisali negativne temperaturne rekorde i podizali prosječne temperature, pisalo se i u službenim medijima: Link 1
e) Klimatolozi i službeni mediji će lagati da je afera Climategate fake, međutim namještanje podataka, o kojem vodeći klimatolozi kriminalci pišu u e-mail-ovima, 100% je u skladu s onim što već godinama rade s povijesnim temperaturnim podacima i besramno objavljuju nove fake grafove.
Link 2 (link je tu za opće upoznavanje sa skandalom). Jedan od interesantnijih citata:
„Upravo sam dovršio Mikeov Prirodni trik umetanja stvarnih temperatura [u rekonstrukciju] u svaku seriju za posljednjih 20 godina (tj. nakon 1981.) i nakon 1961. za Keithovu kako bih sakrio opadanje [temperature].“
prof. Phil Jones
Podaci koji danas služe za podupiranje lažnog globalnog zatopljenja uzrokovanog čovjekom jesu krivotvoreni, što je lako dokazivo, jer su u starim knjigama i časopisima te na Internetu objavljivani grafovi koji danas više ne izgledaju isto kao onda. Ovo bi svakom čovjeku zdrave pameti trebalo biti dovoljno da trajno u svoj um ugradi zaključak kako daljnje globalno zagrijavanje više nije dokazivo i kao takvo moguća prijevara.
3. Veliki dio kopna na Zemlji uopće nije pokriven mjernim stanicama i termometrima, kao što je vidljivo na ovom prikazu sa stranica NOAA-e (siva područja su bez podataka, piše na prikazu):
Međutim, na prikazima s rekonstruiranim temperaturama nad oceanima ta područja su najčešće obojena u rekordno visoke temperature (ERSST – Extended Reconstructed Sea Surface Temperature; podatke, koji nedostaju, izmišljaju služeći se statističkim metodama):
4. RSS (Remote Sensing Systems) je svjetski lider u procesuiranju i analiziranju mikrovalnih podataka koje prikupe senzori na satelitima, a namijenjeni su svjetskoj znanstvenoj zajednici. Satelitski podaci koji su još uvijek bili uredni 2015. godine jasno su pokazivali da 18 godina nije bilo nikakvog globalnog zatopljenja – prosječna globalna temperatura je stagnirala, čak lagano opadala:
5. a) NASA je do 2015. udvostručila porast razine mora za duplo u odnosu na službene podatke iz 1980-ih godina:
Ovaj youtuber je NASA-u uhvatio kako korigira nedavna očitanja u korist alarmističke agende: Youtube 1
Slične manipulacije u to vrijeme prijavili su još neki amateri koji su igrom slučaja na svoje stranice ranije postavili originalne grafove, a koje je NASA uredno za par tjedana ili mjeseci izmijenila u smjeru rasta razine mora.
b) Na sljedećoj stranici se nalazi link na znanstveni rad objavljen prije 2 godine koji razotkriva kako su alarmisti podesili podatke s mjernih stanica kako bi izgledalo da se razina oceana ubrzano podiže, dok je u stvarnosti stabilna: Link 3
6. Količina snijega na sjevernoj hemisferi je uvijek u granicama prosjeka, zadnje dvije godine malo iznad, prije toga malo ispod. Alarmisti su zastrašivali da će snijeg postati stvar prošlosti i da djeca više neće znati što je snijeg.
7. Ovaj graf na vertikalnoj osi ima razliku između „korigirane“ temperature (Povijesna klimatološka mreža Sjedinjenih Država) i originalne temperature očitane direktno s termometara (dakle, oduzmemo originalno očitanje od krivotvorine), a na horizontalnoj osi je porast koncentracije CO₂ u atmosferi izražen u ppm.
Fascinantno je da je temperatura nadodana izvornim termometarskim očitanjima u nevjerojatnoj korelaciji s koncentracijom CO₂. Drugim riječima, što je CO₂ više rastao, to su bili prisiljeni više krivotvoriti očitane temperature. To je očekivano uzevši u obzir satelitske podatke koji pokazuju stagnaciju i lagani pad zbog čega je potrebno dodavati sve više i više stupnjeva °C ne bi li krivulja pratila porast koncentracije CO₂. Kad se alarmiste suoči s ovim grafom, obično krenu osobni ad hominem napadi, crvene haringe i promjena teme.
8. U društvu u kojem istina ima manju težinu od mišljenja tzv. eksperata, najvažniji su konsenzusi. Konsenzusi bi u zdravorazumnom svijetu bili nebitni, jer se lako kupe, izmanipuliraju i ucijene. U slučaju teorije o globalnom zatopljenju uzrokovanom čovjekovim djelovanjem, dominantan konsenzus nije moguće stvoriti čak niti takvim očajničkim metodama, pa je broj od 97 % znanstvenika, koji se slažu s političarima što žele „poreze na disanje“, naprosto izmišljen! Brojka je lažna!
Ovaj znanstveni rad (link) je dokazao da čak niti među klimatolozima i meteorolozima ne postoji tako visoka uvjerenost u laž (tablica je na 6. stranici):
9. Rasprostranjenost tanjeg leda na oceanu je veća što su temperature više. Što je hladnije, led je deblji i kompaktniji, a što je toplije, to se više rasprostire i tanji je. Rasprostiranje leda praktički ne govori ništa o stvarnoj količini leda koja je jedina relevantna. No mehanizam rasprostiranja leda nije poanta ove točke. Bitno je da ni Arktik ni Antarktika ne gube led u količinama koje su vrijedne spomena. Ti klimatološki prevaranti preko medija praktički svake godine plaše gledatelje, slušatelje i čitatelje kako će Arktik ostati bez leda, a svi polarni medvjedi pomrijeti.
Link 5
Link 6
To se naravno nikad nije dogodilo, niti se hoće dogoditi.
a) Prava je istina da je rasprostranjenost arktičkog leda svake godine unutar jedne, dvije ili najviše tri standardne devijacije od prosjeka za godine 1981.-2010., a to je jako daleko od katastrofe:
Ukupan volumen arktičkog leda, tj. stvarna količina leda, savršeno je prosječna gledano posljednjih 15 godina otkad je mjere u Danskom meteorološkom institutu – nema nikakvog novog otapanja(!):
b) Što se Antarktike tiče, tamo se rasprostranjenost leda kreće apsolutno unutar prosjeka za godine 1981.-2010. Dok je prije par godina bila daleko iznad prosjeka, prošle godine je bila prosječna, a danas nešto ispod prosjeka:
NASA je čak svojevremeno objavila kako Antarktika ne gubi led gledajući sveukupan volumen, već ga dobiva: Link 7
c) Grenland je proteklih godina dobio više leda nego što je izgubio, međutim, kao i kod polova, radi se o nekakvim prosječnim vrijednostima i u stvarnosti nema nikakve panike. Sljedeći grafovi pokazuju koliko leda je Grenland dobio odnosno izgubio otapanjem i sublimacijom, a ne ukupan led(!!!) – preciznije, plava krivulja na gornjim grafovima govori koliko je ukupno leda u gigatonama Grenland stekao na odabrani dan u odnosu na početak prethodnog rujna (zato krivulja uvijek kreće iz 0 Gt), dok plava krivulja na donjim grafovima govori koliko je Grenland leda stekao ili izgubio na odabrani dan (očitava se na vertikalnoj osi):
Prethodne grafove moguće je pronaći na ovoj stranici, jer ga Danski meteorološki institut odnedavno više ne objavljuje (ne ide u korist alarmističkoj agendi): Link 8
Sve ove činjenice proglobalističkoj politici, korumpiranim klimatolozima, meteorolozima i službenim medijima nisu bitne, već bez ikakvog srama iznose laži dijametralno suprotne mjerenjima.
10. Zemlja se do pred kraj 20. stoljeća zagrijavala a morski led smanjivao, to je činjenica, ali ne zbog ljudskih aktivnosti, već zbog toga što je izašla iz teškog perioda Malog ledenog doba čiji je maksimum bio početkom 18. stoljeća, na kraju Maunderovog minimuma. U teškim vremenima, neke zemlje su zbog gladi uslijed ekstremnih vremenskih uvjeta izgubile veliki dio svoje populacije. Primjerice, od 1601. do 1603. Malo ledeno doba je ubilo trećinu populacije Rusije i Estonije! Sljedeći graf nije ovdje zbog svoje točnosti, temperature su ionako rekonstruirane, već samo kao ideja kretanja temperatura u zadnjih 2.000 godina na sjevernoj polutci (tropi nisu uključeni):
Dakle, temperature su od cca 1850. godine rasle jer su u prethodnom periodu vladali teški klimatski uvjeti s niskim temperaturama, a svoj vrhunac su doživjele prije 20 godina.
11. Ne postoji niti jedan čvrsti znanstveni dokaz da CO₂ ima moć zagrijati naš planet, postoje samo teorije i propaganda. Koncentracija tog plina rasla je i kad je globalna temperatura više godina za redom padala ili stagnirala u prošlom i u ovom stoljeću. Neke od tih perioda kriminalci klimatolozi sustavno brišu – o čemu je govorila 2. točka – tako da ih danas u grafovima više ne uočavamo, ali su se dogodili.
Naposljetku, NASA-ini znanstvenici su prije 6 godina objavili članak u kojem je iznesena ozbiljna hipoteza da CO₂ i dušikov oksid jesu prirodni termostati koji, kad se gornja atmosfera zagrije, daju sve od sebe ne bi li odbili toplinu natrag u svemir.
Link 9
Odnos kretanja prosječne temperature i koncentracije CO₂ u atmosferi biti će obrađen u 2. dijelu, u 13. točki.
12. Najjači staklenički plin na zemlji je vodena para, odnosno oblaci: Link 10. To je najlakše iskusiti u pustinjama gdje je zrak jako suh i nema oblaka. Tamo su dnevne temperature ekstremno visoke, a noćne često idu i ispod 0 °C. I kod nas su vedre noći hladnije negoli oblačne.
Jedan dio znanstvene zajednice drži da je regulacija temperature na Zemlji nešto drugačija od one koju promoviraju alarmisti. Prema njima, a i zdravom razumu reklo bi se, glavni regulator temperature na Zemlji jesu Sunce i oceani. Što je Sunčeva aktivnost veća, veće je isparavanje, odnosno više je vodene pare u zraku, pa je i temperatura na Zemlji stabilnija i u prosjeku veća. Istovremeno, Sunce polako zagrijava oceane koji se jako sporo hlade i ne dopuštaju velike oscilacije prosječne globalne temperature (kao radijatori centralnog grijanja). Slabljenje Sunčeve aktivnosti i pad atmosferskih temperatura ne može uzrokovati brzo hlađenje oceana jer je poznato da se aktivnost podvodnih (i kopnenih) vulkana bitno poveća kad je Sunčeva aktivnost niža. (Link 11) Kad Sunčeva aktivnost oslabi, prosječna globalna temperatura atmosfere počne padati, no tad se aktiviraju vulkani i predaju toplinu oceanima koji ublaže hlađenje atmosfere. To je nevjerojatan životni krug zbog kojeg je Zemlja naš dom. Oceani su glavni usisnici i spremnici ugljikovog dioksida i što su topliji, to emitiraju više CO₂, a što su hladniji, više ga apsorbiraju. Koncentracija CO₂ u atmosferi zato u prvom redu ovisi o temperaturi oceana i često je u strmom porastu još dugo nakon pada atmosferskih temperatura.
Sunčeva aktivnost je za vrijeme Malog ledenog doba bila niska, a potom je bila visoka do kraja 20. stoljeća, što je rezultiralo globalnim zatopljenjem kojem smo svjedočili:
Jedina znanstvenica na svijetu koja je uspješno predvidjela Sunčevu aktivnost je Valentina Zharkova i ona tvrdi da slijede godine jako niske Sunčeve aktivnosti, što realno može dovesti do velikih problema u proizvodnji hrane. Možda nas čeka novo Malo ledeno doba – suprotno od onoga u što nas uvjeravaju: Youtube 2
IZVOR 1: Alarmistički mitovi o antropogenom globalnom zagrevanju – I deo
IZVOR 2: Alarmistički mitovi o antropogenom globalnom zagrevanju – II deo
IZVOR 3: Alarmistički mitovi o antropogenom globalnom zagrevanju – III deo