Umjesto uvoda: „U istraživanju i modeliranju klime treba znati da se radi o združenom (ocean-atmosfera) nelinearnom kaotičnom sustavu, te zato dugoročno predviđanje budućih stanja klime nije moguće.“ (IPCC, 2001.)
Temperaturni hod je jedan od stupova klimatske histerije – teorije antropogenog globalnog zagrijavanja. Klimatski modeli za temperaturnu osnovu uzimaju srednju vrijednost iz razdoblja 1850-1900. god.
lijevo temperaturna anomalija, dolje vrijeme, crvena linija srednja vrijednost 1850-1900.
HadCRUT je skraćeno za Hadley Centre (UK Met Office) i Climatic Research Unit (University of East Anglia), odn. britansku meteo službu i sveučilište iz Norwicha, T je temperatura. Koristi je IPCC, a i inače je najkorištenija baza podataka za istraživanja klime. Ova prva godina (1850) mi se učinila malo daleko u prošlost, pa sam provjerio. Međunarodna meteorološka organizacija (International Meteorological Organization) je osnovana 1873. god. Ideja je bila jednostavna: uniformirati meteorološka motrenja i razmjenjivati podatke među državama. Tome je pomoglo i postavljanje Trans-Atlantskog telegrafskog kabla 1866. god. Budući da je prije uniformiranja vremena i načina motrenja svatko radio prema svom nahođenju, teško je vjerovati da su podaci relevantni. Pogledajmo koliko su dugi nizovi podataka.
duljina temperaturnih nizova podataka meteoroloških stanica
Nas zanimaju nizovi dulji od 150 godina. Ima nešto lokacija u Europi i SAD-u, a i nekoliko u Aziji. Najveći dio onih iz Južne Amerike, Afrike, Australije, Kanade i Azije ima niz od 20 do 70 godina, a na oceanima ih je izuzetno malo. Opća je tvrdnja da je mreža stanica postala dovoljno gusta tek nakon Drugog svjetskog rata. Kako su oni dobili srednju globalnu temperaturu iz ovako rijetke i nepotpune mreže – nitko ne zna. Ali zato je njihovu kvalitetu, prvi nakon toliko desetljeća, provjerio Australac dr. John McLean. Njegova analiza je pokazala brojne nedostatke, od kojih ću ovdje navesti samo one koji najviše štrče.
1. Postotak Zemljine površine s mjerenjima varira od 12 do 91%.
2. Prve tri godine za srednju temperaturu Azije su postojali podaci sa samo jedne stanice, a do 1859. broj im je porastao na devet.
3. Jedna trećina podataka temperature mora od 1850. do 1950. god. potječe od jednog do pet mjerenja mjesečno.
4. Na manje od polovine Zemljine površine su postojali podaci sve do 1950. god.
Ima toga još, ali smisao je jasan. Kako kaže J. McLean: „Bio sam zgrožen kada sam ustanovio da ništa nije učinjeno kako bi se odstranile apsurdne vrijednosti…cijeli pristup stvaranju baze podataka je neodgovoran i amaterski, otprilike kao kod brucoša.“ Samo kao primjer apsurdnih vrijednosti, u Kolumbiji je jedna stanica mjerila tri mjeseca srednje dnevne temperature više od 80oC. Jedina razumna pretpostavka je da su mjerenja vršena u Fahrenheit-ovoj, a ne Celsiusovoj skali (80oF=27oC).
Malo objašnjenja za one kojima brojke malo znače. U vrijeme koje klimatski modeli uzimaju kao početno (1850-1900) bilo je izuzetno malo lokacija mjerenja koncentriranih u Europi i SAD-u. Za južnu Zemljinu polutku (250 miliona kvadratnih kilometara!) prve četiri godine srednje temperature dobijene su iz mjerenja jedne stanice u Indoneziji. Logička kontrola podataka ne postoji, pa tako jedan karipski otok može imati prijavljenu srednju mjesečnu temp. 0oC, iako je inače 26 oC.
Ima jedna druga stvar koju bih htio podijeliti s vama. Na sljedećoj slici je hod srednje temperature sjeverne polutke rekonstruiran iz više posrednih mjerenja (B. Christiansen and F. C. Ljungqvist, 2012.) za posljednjih 2 000 godina. Posredna mjerenja se odnose na rekonstrukciju temperature iz ledenih jezgri, godova drveća, morskih i jezerskih sedimenata i uobičajeni su način za razdoblja za koja ne postoje temperaturni podaci.
lijevo temperaturna anomalija, dolje vrijeme
Temperaturna nula je srednja vrijednost od 1880-1960. god. Primjetan je Srednjevjekovni topli period (oko 1000. god.) i Malo ledeno doba (15. do 19. stoljeće). Nekoliko opaski. Temperatura se uvijek u vremenu mijenja. U Srednjem vijeku je prilično porasla, a da pritom nije postojao CO2 koji je proizvela ljudska civilizacija. Nakon Malog ledenog doba temperatura raste (kao što obično raste kada se izlazi iz ledenog doba) i tko kaže da je jedini razlog njenog porasta dodatni CO2 nastao izgaranjem fosilnih goriva (one jadne dvije od 100 000 molekula zraka). Još jednom podsjećam na Shaviva: CO2 je uzrok zatopljenja, jer ne znamo za drugi.
I to je osnova IPCC-ovog traženja 2 400 milijardi dolara godišnje za prestruktuiranje energetskog sektora (!?!?).
Izvori:
https://www.nature.com/articles/d41586-019-02712-3
https://researchonline.jcu.edu.au/52041/1/52041-mclean-2017-thesis.pdf
https://en.wikipedia.org/wiki/International_Meteorological_Organization
https://www.clim-past.net/8/765/2012/cp-8-765-2012.pdf
IZVOR: https://klimaienergija.blog/2019/12/07/temperatura/
