I – Dr. Michel Jarraud, generalni tajnik Svjetske meteorološke organizacije

(World Meteorological Organisation – WMO)

Govorili smo o eksperimentu obrane od tuče, a postoji još puno istraživačkih aktivnosti. U mnogim je zemljama provedeno puno eksperimenata, a kao što znate, rezultati su još uvijek vrlo, vrlo neuvjerljivi.

Jedan od razloga jest što postoji golema promjenljivost tih pojava, one su povezane s konvektivnim aktivnostima, te je teško odvojiti ono što bismo nazvali signalom od šuma. Katkad ima više ili manje štete od tuče, i vrlo je teško pripisati učinkovitost takvim i takvim tehnikama, te mi je stoga vrlo teško reći je li to ekonomično i radije bih pomislio da je potrebno još istraživati prije nego što se donese odluka o tome da se to operativno koristi.

Drugo što bismo mogli reći jest da u mnogim zemljama, pogotovo u Europskoj uniji, gdje su meteorološke službe bile vrlo aktivne lansirajući rakete u različitim eksperimentima, mnoge su od njih, vjerojatno većina, prestale s time. Teško je reći kada će znanost napredovati do točke kad ćemo možda moći promijeniti svoju prosudbu, ali u ovoj fazi to je još uvijek nesigurno, vrlo nesigurno područje.

Dakle, gledajući u budućnost, Svjetska meteorološka organizacija ima program koji se zove ‘Program atmosferskog istraživanja i okoliša’ i u njemu postoji komponenta o modifikaciji vremena. Svakih nekoliko godina Svjetska meteorološka organizacija daje izjavu koja na neki način sumira najnovija dostignuća o tome gdje smo sada. Ali ono što se općenito misli jest da je važno nastaviti međunarodnu suradnju, nastaviti s ovim međunarodnim programima, kako bismo za nekoliko godina mogli pružiti određenije odgovore, a sve se to radi pod okriljem programa koje sam upravo spomenuo. Dakle, potrebno je još puno istraživačkih programa…

II – Dr. Fritz Neuwirth, direktor Austrian Central Institute for Meteorology and Geodynamic (ZAMG) 

Obrana od tuče u Austriji postoji već puno godina u dvije regije. Postoji obrana od tuče koja se djelomično koristi generatorima na tlu, te ona koja se koristi avionima. Ova se dva područja sada koriste avionima. Meteorološka služba nije uključena u obranu od tuče, ili bolje rečeno, ne obavlja obranu od tuče, ali daje meteorološku potporu na dva načina. U prvom redu, zrakoplovna služba daje prognoze za let aviona protiv tuče, a mi pružamo klimatološku potporu. Postojale su mreže takozvanih tučomjera, gdje smo davali informacije o tome koliko je jaka bila tuča, kolika je energija i slično. To je samo klimatološko savjetovanje o problemu.

Mi ne smatramo da je to korisno na način da možete zaista mijenjati vrijeme kako biste se obranili od tuče. Zaista ne vjerujemo u to. Budući da oni plaćaju, mi dajemo tu potporu, ali to stvarno nije nešto znanstveno utemeljeno, što oni rade ili na što oni zaista mogu utjecati. Katkad imamo problem da, kad se obrana od tuče obavlja avionima, ljudi u susjednim područjima tvrde da ima previše kiše. Naravno, i to smo proučavali, i potpuno je jasno da to nije slučaj, odnosno da se struktura oborina nije promijenila. Mislim da smo time posve zadovoljni jer smo zaradili nešto novca, ali kada bih bio osoba odgovorna za samu obranu od tuče, ja zaista mislim da je to bacanje novca. I bolje je napraviti osiguranje nego li obavljati ove obrane od tuče. Želim reći, bilo je međunarodnih  eksperimenata, i tu je Grossversuch u Švicarskoj, a također je iz tih rezultata znanstveno jasno da to nije dobar put, da ne funkcionira u praksi.

 

III – Dr. Udo Goertner, predsjednik German Weather Service (DWD)

U prvom redu, meteorološka služba Njemačke nije uključena ni u jedan program modifikacije vremena. Ne mislimo da se to isplati, iako u Njemačkoj postoji jedno privatno poduzeće koje obavlja obranu od tuče u južnim dijelovima Njemačke i Bavarskoj. Nema očitih rezultata, želim reći, uopće nema rezultata jer ne možete dokazati da to dobro funkcionira. Što se tiče međunarodnih programa, neke su zemlje još aktivne, poput Izraela i mislim Rusije, ali dokazivanje da to dobro funkcionira, ili da je uopće bilo učinkovito, zaista je vrlo upitno. U našim raspravama u Svjetskoj meteorološkoj organizaciji našli smo da nema prave vrijednosti tih eksperimenata. Stoga je vrlo teško uvidjeti je li znanje meteorologa i fizičara ili kemičara premaleno, ili uopće ne funkcionira, to za sada nitko ne zna. Tako, možemo reći da mislimo kako ne bismo trebali trošiti novac na to. Europska unija nije na tom području aktivna, koliko znam, nema eksperimenata, nema raketa, nema ničega što bi sponzorirala Europska Komisija ili neki istraživački programi. Mislim da i to pokazuje kako postoji vrlo kritičko mišljenje o tome da se daju potpore bilo kojoj od tih akcija.

IV – Jože Roškar, vođa Ureda za meteorologiju u Agenciji za okolinu Republike Slovenije (ARSO)

U posljednje vrijeme u Sloveniji se ponovno postavilo pitanje obrane od tuče. Postavljaju ga prije svega Letalski klub Maribor, navodno htjeli bi zasijavati oblake pomoću aviona. Međutim, kad sagledavamo taj problem, mi smo se njime u prošlosti puno bavili u posljednjih dvadeset godina. Došli smo do zaključaka, već u našem dosta opsežnom radu iz 1989, tada smo zasijavanje radili raketama koje su donijele u oblake puno više reagensa nego avioni, i zaključili smo da to zasijavanje nekako nema pozitivnih rezultata ili bar ne možemo dokazati da zasijavanje na bilo kakav način smanjuje štetu od tuče. Slično se potvrđuje u svijetu u prošlih dvadeset-trideset godina.

Mnogo je bilo eksperimenata diljem svijeta, nažalost samo se dva mogu ubrojiti u eksperimente izvedene na neki znanstveni pristup koji vlada u prirodnim znanostima. To su dva eksperimenta, jedan je NHRE (National Hail Research Experiment) u SAD-u od 1973. do 1976. i Grossversuch IV u Švicarskoj od 1977. do 1982., za godine nisam sasvim siguran, za Grossversuch tu negdje. Ta su dva eksperimenta jasno pokazala da zasijavanje ne pridonosi smanjenju štete, i da je vjerovatnost zasijavali oblake ili ne, između čak pojačanja štete od tuče do smanjenja štete od tuče. Najveći problem svih tih eksperimenata, osim ta dva koja sam naveo, jest da se šteta ocjenjuje posredno preko štete na zemlji, najčešće prema podacima iz osiguravajućih zavoda i slično gdje normalno prirodna znanost nema ništa s tim kako mi to djelujemo u oblacima.

Zbog toga je stajalište Komisije za istraživanje atmosfere Svjetske meteorološke organizacije da ne treba, i preporuka je svim zemljama članicama da ne treba uvoditi operativnu obranu od tuče, već ulagati što se više može, odnosno najviše što se može, u istraživanja da bismo napokon mogli nekako steći više saznanja o tome kako nastaje tuča, odnosno dobiti više saznanja o fizici oblaka uopće, a možda nekada u budućnosti i pronaći neku metodu koja će biti uspješnija. Naravno takvi su eksperimenti skupi, pogotovo za male zemlje kao što je naša, zatim eksperimenti traju duže, godinama. Najčešće je potrebno više od pet godina da bi oni mogli statistički pokazati neke konkretne uspjehe s obzirom na to da je vrlo teško, odnosno nemoguće ponoviti eksperiment u prirodi, jer nikada ne možemo naći dva oblaka koja su potpuno ista. Tako mi preko naše Vlade nekako pokušavamo zauzeti stajališta Svjetske meteorološke organizacije da ne treba organizirati operativnu obranu, da ona nema smisla i da je trošenje državnog novca na te stvari potpuni gubitak, odnosno potpuno bacanje novca kroz prozor.

Naravno, treba uzeti u obzir emotivni naboj koji se uz obranu od tuče uvijek javlja. Naime, čovjek može lako razumjeti seljaka koji se muči na zemlji da bi bilo što proizveo, onda za tren oka tuča sve to uništi. Njemu je lakše ako vidi da se bar na neki način netko trudi spriječiti tu katastrofu, ali ako smo pošteni, moramo tom seljaku jasno reći da znanost, (Englezi kažu state of the art) danas nije na stupnju da bi to mogla spriječiti i da bi mogla naći neku metodu da bi se to spriječilo. Mislim da je to poštenije negoli da na neki način podupiremo, mislim, često se šalim, pa kažem: to ti je isto kao što su nekada zvonili zvonima ili prosili u crkvama. Djelovanje, zasijavanje avionima ili raketama otprilike ima istu težinu. To bi, mislim, bilo sve za sada.

 

V – Dr. Iván Mersich, predsjednik Hungarian Meteorological Service (HMS)

Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća Mađarska meteorološka služba također je imala sustav za obranu od tuče. Radio je po ruskoj tehnologiji raketne obrane od tuče. Početkom devedesetih godina prestali smo, jer troškovi i rezultati nisu bili podjednaki. Potrošili smo puno novca, ali rezultati su bili vrlo slabi. Mislim da sustav raketne obrane od tuče trenutačno nije dovoljno učinkovit. Troškovi su vrlo visoki, a učinkovitost, mislim, nije veća od 70 do 75% (ukupnog ulaganja). U Mađarskoj, barem u našem slučaju, to više nije bila vrijedna djelatnost. To je bio prvi razlog zašto smo prestali s tim. Mislim da se posljednjih godina tehnologija nije tako brzo razvijala da bi u našem slučaju to bila profitabilna djelatnost. Mislim da trenutačno modifikacija vremena nije na dobrom putu. Metodologija i rezultati nisu za taj tip djelatnosti.