U prošlom postu sam skrenuo pažnju na puno veći udio topline iz biomase (čitaj: peleta) u ukupnoj energetskoj bilanci Njemačke od svih vjetro-i fotonaponskih elektrana zajedno. Pokazat će se da je to samo vrh sante leda prema drugim zemljama. Pogledajmo primjer iz Velike Britanije. Najveća britanska termoelektrana je Drax koja zadnjih godina prelazi s „prljavog“ ugljena na „čiste“ pelete. U kombinaciji s ugljenom snaga joj je 3.9 GW, nešto manje od ukupne snage svih hrvatskih hidro- i termo-elektrana (osim NE Krško). Drax godišnje za snagu 2.6 GW (gigavata) potroši 7.5 milijuna tona drveta, odn. oko 1 000 km2 potpuno iskrčene šume (podatak je malo zastario, jer je u međuvremenu još jedan dio prebačen na pelete).
termoelektrana Drax, UK
Upotreba peleta za proizvodnju struje je na EU (pa tako i svjetskom) popisu obnovljivih izvora energije. Tako razvijene zemlje pokazuju spremnost ostvarivanja ciljeva iz različitih međunarodnih sporazuma o povećanju udjela obnovljivih izvora energije. Pogledajmo tko su najveći svjetski uvoznici peleta (https://www.canadianbiomassmagazine.ca/2019-wood-pellet-markets-outlook-7190/)
Najveći je V. Britanija, a slijede Danska i Južna Koreja. Odakle toliko peleta? Najviše ih dolazi iz SAD-a, Kanade, Vijetnama, Latvije i Rusije.
Dobro, peleti se proizvode od vrhova grana, korijenja i piljevine, što bi se inače bacilo.
U stvarnosti se događa nešto drugo, puno opasnije. Ne postoji toliko drvnog otpada koji bi zadovoljio narasle apetite svjetske energetike željne državnih subvencija.
Evo kako izgleda ta „piljevina“ i „vrhovi grana“ na primjeru tvornica peleta iz Sjeverne Karoline i Virdžinije.
A ovako to izgleda nakon što se porežu „vrhovi grana“:
U ime obnovljive energije sijeku se cijele, žive šume. Paradoksalno je to što se time u atmosferu ispušta 15 do 20% više CO2 nego u elektranama na ugljen. Uz to se smanjuju mogućnosti (sječom) šuma da upiju i zadrže CO2 u sebi i tako rasterete atmosferu. Prema članku iz Bussines Insidera, tri četvrtine (73%) mase peleta potječe od pravih živih šuma. https://www.businessinsider.com/europe-imports-wood-biomass-from-us-for-power-2015-12
Pogledajmo kako sve to može izgledati za nekoliko godina. Karipski otok Hispaniolu dijele dvije države: Haiti na zapadu i Dominikanska Republika na istoku. Haiti je siromašniji i tri četvrtine stanovništva nema pristup električnoj energiji, za razliku od Dominikanske Republike gdje je elektrifikacija u potpunosti provedena. Haiti za pripremu hrane koristi drvo, a proizvodnja drvenog ugljena je jedan od važnijih izvora prihoda siromašnih stanovnika. Na sljedećim slikama jasno se vidi razlika u zelenilu koja nije posljedica prirodnih pojava, nego ide točno po državnoj granici. Razvijenija država je uvijek u boljoj poziciji brinuti o prirodi (biljnim i životinjskim vrstama i njihovim staništima). Ali, na žalost zelenih, to može postići uglavnom korištenjem fosilnih ili nuklearnog goriva.
Svojevremeno mi se činilo da tehnologija napreduje, da se pronalaze novi načini iskorištavanja svega i svačega, kad ono – odosmo u rikverc. Najnoviji tehnološki uspjeh je da, umjesto ugljena, u termoelektranama koristimo drva. Ovako i onako s fotonaponskim i vjetroelektranama nećemo daleko dogurati. Tako bi najtraženije ekološko zanimanje 21. stoljeća moglo postati – ložač u termoelektrani.
Zar nisu i fosilna goriva bio-goriva? Samo je vremenska skala drugačija.
IZVOR: https://klimaienergija.blog/2019/10/03/zivjeli-lozaci/
