Javnost se putem pisanih i digitalnih medija decenijama uverava da se u prirodi, pre svega u atmosferi, dešavaju dramatične promene koje su posledica antropogenog uticaja. U nekim decenijama naglašava se jedna pretnja za čovečanstvo, a zatim se prelazi na sledeću. Argumentacije alarmista i skeptika o malom ledenom dobu, ozonskim rupama, kiselim kišama, otapanju polarnih kapa,
Prije nekoliko dana Japan je iskusio snježnu oluju koja je mjestimično proizvela rekordne visine snijega u jednom danu od preko metra snijega. Sve je to od globalnog zatopljenja, zar ne? Strašno kako se to naglo događa? Podaci kažu malo drugačije. Pogledajmo kako izgledaju srednje zimske temperature (prosinac, siječanj i veljača ili decembar, januar i februar;
Gotovo da nema nijednog segmenta savremenog života koji nije povezan sa teorijom o globalnom zagrevanju. Osnovna postavka ove teorije je da čovek svojim aktivnostima stvara uslove za promenu klime i time postaje neprijatelj planeti i samome sebi. Da bi se to sprečilo, uvode se razni restriktivni zakoni i pravila, a u Australiji se čak otišlo korak
Fraza koja se posljednjih desetljeća svako malo provlači kroz medije i institucije su klimatske promjene. Pojam se sve češće zloupotrebljava i za gotovo sve vremenske događaje, koliko god oni bili uobičajeni. U javnosti se koristi i fraza s još manje smisla – „svakodnevne klimatske promjene“. U meteorologiji klima označava srednje stanje vremena iznad nekog područja u razdoblju
Amsterdam, 1. studenog 2022. Vaše ekcelencije, do 2030. godine povjesničari će se s čuđenjem pitati kako se moglo dogoditi da je UN prethodnih desetljeća predlagao dalekosežne mjere povezane s klimom koje nisu uspjele zaustaviti globalno zatopljenje, ali su dovele do neželjene posljedice dosad neviđenog negativnog utjecaja na svjetski prosperitet i blagostanje. Pitat će se zašto
IZVOR: KRATKA ISTORIJA BEZMALO SVAČEGA – Bil Brajson