Da li je zagrevanje dobro (???)

Slušamo stalno kako su klimatske promene na delu, i kako potencijalno mogu biti dramatične i sa nesagledivim posledicama. Rasprava oko njihovih efekata se kreće između tvrdnje da će biti loše ili katastrofalne – sa mogućim otapanjem leda na polovima, rastom nivoa mora i jačanjem vremenskih ekstrema (poput suša, oluja i poplava), i na drugoj strani uveravanja da nije sve tako crno, i da će negativni efekti biti znatno manji.

Vrlo retko se govori, čak i među skepticima, da je zagrevanje zapravo korisna stvar. Ako pogledate prošlost ljudskog roda, videćete da su periodi procvata civilizacije oduvek bili povezani sa toplim i čak vrlo toplim periodima, a drastični, apokaliptički lomovi, pomori stanovništva i nestanci čitavih civilizacija – sa periodima globalnih zahlađenja. Pominjan je već period Optimuma Holocena pre 9.000-5.000 godina, kada je temperatura u proseku bila viša oko 2,5 stepeni C od današnje. Kako je ironično da klimatolozi nazivaju terminom Optimum period koji bi po verovanjima današnjih katastrofičara trebalo da bude sušti pakao. To je period Bronzanog doba, kada su nastale kineska, indijska, egipatska i mesopotamijska civilizacija. To je period dramatičnog razvoja ljudskog društva, od primitivizma lovačko-sakupljačkih formi privrede ka agrikulturi, industriji i trgovini.

Rimski klimatski optimum, koji je trajao od 300. godine pre nove ere do oko 400. godine nove ere, bio je takođe znatno topliji nego danas. Rimljani su masovno uzgajali grožđe u Britaniji, Alpi su bili zeleni i sa lednicima samo na najvišim vrhovima. Lednici se uopšte ne pominju u rimskim opisima Alpa, što je čudno, jer su njihove hronike obično vrlo detaljne kada je reč o klimatskim i agrikulturnim pojedinostima. Jedino objašnjenje je da se tada nisu mogli videti sa prelaza kroz Alpe kojima su oni išli, a sa kojih danas dominira pogled na snežne vrhove. Na Antarktiku su iz istog perioda pronađeni ostaci skeleta morževa, kojih danas tamo nema jer je suviše hladno, temperatura mora na obalama Floride je bila oko 4 stepena viša od današnje itd. Očekivali bismo opštu katastrofu, a zapravo je reč o periodu najvećeg procvata civilizacije do tada. Slava, bogatstvo, samouverenost i moć Rimljana nemaju premca u istoriji. Propast Rima, pored ekonomskih i političkih, imala je i klimatske faktore, ali obrnutog tipa od onog koji danas najčešće asociramo sa „klimatskom katastrofom“: u 5. veku nove ere klima postaje znatno hladnija. Zbog hladnijih i kraćih leta i lošijih žetvi, varvarska plemena sa severa kreću se ka granicama Rimskog carstva. Po pisanju hroničara, ona u 6. veku već mogu da prelaze na teritoriju Rima preko zaleđenog Dunava i Rajne, što je ranije bilo nemoguće. Od 5-9. veka Evropa ulazi u period vrlo hladne klime, koji se zove Mračno doba (Dark Ages)!

Od 9-13. veka ulazimo u novu eru napretka, gde cvetaju zanatstvo i trgovina, rapidno rastu gradovi i kultura, a broj stanovnika za samo 100 godina raste sa 40 na 60 miliona. To je i era graditeljstva, gde preko noći širom Evrope niču sjajne i grandiozne katedrale. Klima je znatno toplija nego pre, čak toplija nego što je danas, u proseku za 1,5 stepeni, i to širom sveta. To je takozvani Srednjovekovni topli period (Medieval Warm Period). Vinogradi cvetaju u Engleskoj, Škotskoj i Poljskoj. Po podacima istoričara, proizvodnja vina u Engleskoj 11. i 12. veka je tolika da je mogla predstavljati ozbiljnu konkurenciju uvoznom francuskom vinu! Današnja granica vinove loze, gde je moguće komercijalno gajiti ovu kulturu, je u severnoj Francuskoj, oko 350 km južno od iste granice u 11. veku. U Nemačkoj je utvrđeno da su se u istom periodu vinogradi nalazili na nadmorskoj visini od skoro 800 metara, za razliku od današnje maksimalne visine od 560 metara, što odgovara temperaturnoj razlici od oko 1,5 stepeni, a u Kvebeku (u Kanadi) granica šuma se nalazila oko 130 km severnije nego danas. Vikinzi su naseljavali Grenland (Zelenu zemlju!!!) i na njemu gajili stoku i žito, ploveći iz Norveške bezbedno ka Grenlandu sve do 14. veka, kada se prvi put javljaju ledeni bregovi. Pre toga nema pomena o njima u vikinškim sagama. Po procenama klimatologa, u 11. i 12. veku na Grenlandu i Arktiku preko leta verovatno uopšte nije bilo leda. Da li se svet srušio zbog toga? Polarni medvedi, za čiju sudbinu toliko brinu ekolozi, su očigledno preživeli taj klimatski Holokaust.

Od 14. veka svet ulazi u novi period hladnog vremena koji traje sve do 19. veka, i koji je takođe dobro dokumentovan kao i MWP. Kako su samo strašne zime u danas pitomoj primorskoj Holandiji, na slikama flamanskih majstora iz 16. ili 17. veka! Ko bi rekao danas da se u 17. veku Temza redovno zimi zaleđivala, i da su održavani čuveni festivali na ledu, i da su čak ljudi organizovali sajmove i trgovinu na zaleđenoj reci. Baltičko more je tokom zime u to vreme bilo toliko smrznuto da se moglo bezbedno putovati od Poljske do Švedske, a za one koji se umore, na ledu su bili improvizovani moteli i kafane za odmor!

Ljudi su oduvek toplo vreme povezivali sa lakšim preživljavanjem, bogatijim žetvama i boljim uslovima života, a strahovali su od zime i hladnoće koje nose nemaštinu, loše žetve i glad. Mi danas, kada se tek bližimo temperaturama klimatskog optimuma, plašimo se toplote kao nekog prokletstva. A za to je kriva politika čija je bazična premisa da čovek mora da izaziva neku katastrofu, zagrevanje, zahlađenje, šta god. Ne treba da se iznenadimo ako za 20 godina počnu ponovo strahovi od novog ledenog doba, kao što je to bilo 1970-ih godina.

Izvor: http://globalnozagrevanje.blogspot.rs/2007/03/da-li-je-zagrevanje-dobro.html