Izmišljene ozonske rupe

Autor teksta: Milan T. Stevančević

Devedesetih godina prošlog veka nad celom planetom nadvila se velika pošast. Bile su to čuvene “ozonske rupe”. Takozvani “znalci“ počeše da se utrkuju u edukaciji kako i na koji način da se narod zaštiti od destruktivnog zračenja Sunca. I narod im poverova na časnu reč. Oni malo sumnjičaviji setiše se da su globalisti sedamdesetih godina prošlog veka iz “pouzdanih izvora“ objavili da će Srbija “ostati bez šuma zbog kiselih kiša”. U to vreme nisu znali da su kiše od Đurđevdana do Preobraženja kisele, a od Preobraženja alkalne.

Na osnovu Srpskog kalendara naši preci su znali da se na Preobraženje preobražava i gora i voda, i da je slaba kiselost kiša najveći dar Prirode. Šume olistaše, pa se katastrofičarska vizija brzo zaboravi.

Posle ove pošasti, osamdesetih godina nad Srbijom se nadvila nova pošast. Na osnovu „naučnih proračuna” došlo se do saznanja da će Srbija ostati bez kiša i snega. “Precizni“ kompjuterski proračuni domaćih “eksperata“ pokazaše da će se naša zemlja, zbog nedostatka kiša, pretvoriti u pustinju. Ovaj izmišljeni scenario izazvao je čak i međunarodnu polemiku.

Nedostatak kiša u našoj zemlji bio je predmet razmatranja od strane stranih „eksperata“. Usled nedostatka odgovornosti za javno izgovorenu reč, neki naši “eksperti“ tvrdili su da će vinova loza u Srbiji nestati, a da će opstati samo na Zlatiboru. I tako, „znalci“ objaviše da ćemo već od 2000. godine – gajiti banane (!?). Tu „viziju“ propagiraju i danas zagovornici izmišljenog globalnog zagrevanja. U „naučnoj studiji“ od prošle godine potvrdili su “viziju”, samo su rok „malo“ promenili.

Nažalost, kada se beži sa časova matematike odmah se rađa – globalno zagrevanje.

Onda se desila “katastrofa“ – kiše su počele da padaju, a poplave učiniše veliku štetu po Srbiji.

Međutim, najveću pažnju i najveće strahove izazvalo je saopštenje jedne velike svetske naučne agencije o pojavi ozonskih rupa. Svetski „spasioci čovečanstva“ objaviše da će, zbog ozonskih rupa i velikog UV zračenja, doći do nestanka ljudske civilizacije. Za ovu pošast okriviše čoveka.

Propaganda o izmišljenim ozonskim rupama dostigla je neviđene razmere. Na međunarodnom nivou održana je konferencija u Kjotou, gde je usvojen Protokol o zaštiti ozona. Neka naša ministarstva formiraše odeljenja za zaštitu ozona. Mislim, velika je „sreća“ za našu zemlju da ovi „spasioci čovečanstva“ i danas postoje.

A onda su ljudi od nauke započeli naučna istraživanja… Rezultati istraživanja bili su poražavajući. Takozvana ozonska „rupa“ je prirodna pojava koja se javlja svake godine u periodu od avgusta do decembra. Od decembra do narednog avgusta ona ne postoji.

Da je to delo čoveka, onda sigurno ne bi imala prirodnu zakonomernost koja se jasno može videti sa gornjeg dijagrama. Kada takozvani ozonski „znalci“ posmatraju ozon iznad Antarktika, oni zaista vide da postoji prostor smanjene gustine ozona, samo nisu znali šta je to.

Zbog nepoznavanja uloge eksplozija na Suncu, njihova laička deskripcija i velika mašta stvorila je čuvenu takozvanu ozonsku “rupu“. Kada istu pojavu posmatraju ljudi od nauke, onda oni koriste elektromagnetne metode koje daju drugačiju sliku ove prirodne pojave koja je od posebnog interesa za opstanak živog sveta na Antarktiku. Korišćenjem elektromagnetnih metoda jasno se prepoznaje snažan ciklon sa okom u sredini.

Jednostavno rečeno, “spasioci čovečanstva“ nisu znali da se ova prirodna pojava javlja kod svakog vrtložnog vetra, pa čak i kod vetrova na ekvatoru (oko kod harikena).

Drugim rečima, „znalci za ozon“ nisu znali da je to što vide u stvari običan ciklon koji duva iznad Antarktika od avgusta do decembra. Ljudi od nauke dobro znaju da svaki vrtložni vetar u sredini stvara prostor u kome vlada mir i gde nema vetra.

Takozvana ozonska rupa na Antarktiku je prostor sa najvećom zaštitom od neželjenog Sunčevog zračenja, jer vektor cirkulacije magnetnog polja ne dozvoljava prodor naelektrisanih čestica Sunčevog vetra. Tu nema zračenja i nema nikakvog faktora rizika. To je jedini prostor na Antarktiku koji omogućava opstanak živim bićima. U tom prostoru legu se pingvini i snežne burnice. Pingvini prelaze velike antarktičke prostore ne bi li došli u centar takozvane ozonske rupe, kako bi se zaštitili od uraganskih vetrova.

Kada ne bi bilo tog prostora, onda bi opstanak pingvina i ostalih ptica bio ugrožen. U većem delu kalendarske godine u centru ciklona vlada mir, bez obzira što oko takozvane ozonske rupe duvaju snažni vetrovi. Zbog toga pingvini prelaze velike razdaljine da bi došli u taj zaštićeni prostor ozonske „rupe“. U periodu od decembra do avgusta debljina ozonskog omotača naglo se povećava i dostiže 500 Dobsonovih jedinica, što je daleko veća koncentracija nego u ekvatorijalnom pojasu.

Naučna istraživanja pokazuju da debljina ozonskog omotača zavisi od snage eksplozije na Suncu. Što je eksplozija na Suncu jača, to je brzina ciklona veća, a debljina ozona u centru ciklona manja. Sredinom septembra vetrovi dostižu najveće brzine, pa je debljina ozonskog omotača najmanja i kreće se oko 100 Dobsonovih jedinica.

Na severnoj hemisferi nema uslova za pojavu ozonskog ciklona, jer postoje dve tačke geomagnetskog polja koje sprečavaju ovu prirodnu pojavu. To ukazuje da su priče o smanjenju ozonskog omotača i pojave takozvane ozonske rupe iznad Evrope izmišljene.

Negativnu propagandu laika iskoristila je hemijska industrija. Uz nesebičnu pomoć mladih novinara željnih brze slave i servilnih „znalaca“ izmišljenog globalnog zagrevanja, propaganda za korišćenje raznih mazalica za zaštitu od negativnog dejstva izmišljenih ozonskih rupa obnavlja se svakog leta.

Propaganda ozonskih rupa nije tako naivna. Sunčanje je od posebnog interesa za naciju u celini, a posebno za zdravlje nacije. Sunčanje je jedini prirodni proces za dobijanje D vitamina. To je vitamin Sunca, koji omogućava svim živim bićima apsorpciju kalcijuma koji dolazi sa Sunca. Treba naglasiti da sunčanje, odnosno vitamin Sunca omogućava zdrav život.

PS: A onda se “znalci“ izmišljenih ozonskih rupa i zagovornici izmišljenog globalnog zagrevanja udružiše i pobuniše.

A ja, eto, nikako da shvatim da su oni “spasioci čovečanstva“.

Tako udruženi, „naučno“ objasniše „sudbinu“ čovečanstva. “Što je globalno zagrevanje veće, zime će biti sve hladnije“. Ne treba da sumnjate, dobro ste pročitali. Oni ovo rekoše, a na nama je samo da zaboravimo logiku i matematiku, pa da im još jednom poverujemo na „ČASNU REČ“.

Autor teksta: Milan T. Stevančević