KOŠAVA – jak istočni i jugoistočni vetar

KOŠAVA je slapovit i dosta jak vetar u severoistočnom delu Srbije. Ona duva dolinom Dunava – od Golupca pa sve do Vukovara i Osijeka u Hrvatskoj, ali je ima i u većem delu Srbije, a takođe i u Vojvodini. Košava se u Srbiji javlja sve do Dimitrovgrada, Niša, Kruševca, Kraljeva, zatim u Pomoravlju i Šumadiji, dok je oko Kolubare i u Mačvi nešto slabija. Ona duva preko cele Vojvodine, ali je najjača u južnom Banatu, dok je u Bačkoj i u Sremu slabija. Ipak, njeno dejstvo se oseća u većem delu Srbije, sve do Vinkovaca i Osijeka u Republici Hrvatskoj.
Raspodela košavskog vetra u Srbiji za vreme od 25. do 29. marta 1957. godine prikazana je na slici 73. Tih pet dana u Srbiji je duvala jaka košava bez prestanka.

Kao što se iz slike 73 vidi, pravac iz koga duva košava je donekle različit u raznim mestima. Ovo nastaje usled toga što se hladne vazdušne mase košavskog vetra teško prebacuju preko planinskih masiva, i zato najvećim delom struje kroz rečne doline, planinske klance i klisure.
Iz tih razloga košava u svakom mestu ima donekle izvesno skretanje koje zavisi od reljefa zemljišta. Prema dugogodišnjim podacima, a to se vidi i na slici 73, pravac košave je: u Nišu istok-severoistok, u ostalim delovima Srbije istok-jugoistok do jugoistoka, u južnom delu Banata jug-jugoistok, a u Bačkoj i Sremu njen pravac je pretežno iz jugoistoka.
Srednja brzina košave je od 5 do 10 m/s, ali pri pojedinim udarima njena brzina može biti i preko 30 m/s. Maksimalne brzine košave na dan 25.03.1957. godine bile su: u Vršcu 37.3 m/s, u Beogradu na Zelenom brdu 33.1 m/s, u Beogradu kod Meteorološke opservatorije 31.0 m/s, u Novom Sadu na Petrovaradinskoj tvrđavi 29.6 m/s.
Košava je najjača dolinom Dunava između Velikog Gradišta i Novog Sada, a idući dalje prema zapadu, u pravcu ove linije, njena se brzina smanjuje. Isto tako, brzina košave se smanjuje i prema jugu, a takođe i prema severu od navedenog područja, ali u Banatu (naročito južnom delu) njena brzina može biti veoma velika kao i pored samog Dunava. Ovo se uglavnom vidi i na slici 73.
Košava se najčešće javlja u toku jeseni, zatim preko zime i u toku proleća, a znatno ređe leti. Ona je dosta suv vetar, podržava pretežno suvo i vedro vreme i ima dosta uticaja na isparavanje vode sa zemljine površine, vegetacije i vodene površine.
Košava duva u situacijama kada je visok vazdušni pritisak iznad Ukrajine i Moldavije, a nizak nad zapadnim delom Sredozemnog mora i Jadranom. Izobare se, pri takvoj raspodeli vazdušnog pritiska, pružaju preko Jugoslavije od severozapada na jugoistok ili od severa na jug, a horizontalni gradijent vazdušnog pritiska je upravljen od severoistoka na jugozapad. Takav pravac i smer gradijenta uslovljavaju strujanje vazdušnih masa iz jugoistočnog kvadranta preko severoistočnog dela Jugoslavije. Hladan vazduh koji struji od Ukrajine i Moldavije prema zapadu na svome putu nailazi na Karpatski planinski masiv i, pošto je hladan vazduh dosta težak, to se on ne može prebaciti preko planinskih lanaca. U izvesnim količinama ovaj vazduh se probija kroz razne planinske prevoje i klance, a najvećim delom se spušta u dolinu Dunava i prodire kroz Đerdapsku klisuru. Na taj način se kroz tesnac Đerdapa probijaju velike količine vazdušnih masa, koje pri izlasku iz njega obrazuju jak olujni i slapovit vetar, iz jugoistočnog kvadranta. Sem kroz Đerdapsku klisuru, jedan deo vazdušnih struja probija se uz Timok, zatim uz Crnu reku, gde se prebacuje dalje prema zapadu.
Horizontalni gradijenti vazdušnog pritiska za vreme duvanja košave su veoma veliki preko planinskih masiva Karpata i planina u istočnoj Srbiji, dok su znatno manji u ravnici Panonske nizije a još manji u Vlaškoj niziji sa istočne strane Karpata. To znači da gradijenti vazdušnog pritiska opadaju od Karpatskog planinskog luka i planina istočne Srbije, kako prema zapadu preko Jugoslavije, tako i prema istoku preko Vlaške nizije. Ovo nastaje usled nagomilavanja hladnih vazdušnih masa na istočnim padinama pomenutih planina, usled čega dolazi do probijanja istih kroz planinske prevoje i rečne doline.
Košava je poznata i po živom pesku koji je nekada nosila po južnom Banatu. Još i danas ima mesta oko Golupca, Velikog Gradišta, a naročito u Banatskoj peščari, gde košava nosi pesak. Jaka košava duvala je 1896. godine između 25. i 26. februara. Tada je preko Banata nosila velike količine peska iz Deliblatske peščare i zasula celu okolinu. Železnička pruga između Vršca i Kovina bila je zatrpana slojem peska visokim čak 3 metra. Tada je izbacila iz koloseka i putnički voz u okolini Kragujevca. Isto tako jaka košava duvala je 25. marta 1957. godine. Ona je tada nosila živi pesak iz okoline Rama i prebacila ga preko Dunava na Banatsku stranu čak do blizu Bele Crkve, odnosno Deliblatske peščare. Tu je na nekim mestima zasula put Bela Crkva-Deliblato u visini od oko 3 metra.
Ne postoji neki određen period koliko će dana košava duvati. Ipak, košava retko kada duva samo jedan dan. Inače, jednodnevno duvanje košave se češće javlja preko leta, a znatno ređe tokom zime. Košava obično traje od 2 do 5 dana, ali je često trajala i znatno duže. Ovde će se navesti neki duži periodi duvanja košave:
1934. godine – od 7. do 30. decembra (24 dana)
1935. godine – od 1. do 24. novembra (23 dana)
1951. godine – od 7. oktobra do 2. novembra (27 dana)
1953. godine – od 11. oktobra do 10. novembra (31 dan).

Meteorolozi razlikuju dve varijante košave – TOPLU i HLADNU.
TOPLA košava nastaje u situacijama kada se istočnije od nas nalazi anticiklon, dok je u Sredozemlju ciklon. Tada razlika u pritisku rađa ovaj vetar koji, po pravilu, donosi otopljenje i do desetak stepeni u odnosu na vreme koje je prethodilo.
HLADNA košava nastaje u situacijama kada hladan vazduh krene sa severoistoka Evrope ka Balkanu. Tada košava donosi hladnije vreme za 5 do 10 stepeni u odnosu na vreme koje je prethodilo. Ovakva situacija sa hladnom košavom se najčešće javlja u OKTOBRU mesecu, a zatim u MARTU.

Pojedini udari košave su u januaru 1972. godine u Beogradu na Zelenom brdu dostizali 38 m/s ili 137 km/čas. Približne brzine zabeležene su u martu 1957. i 1958. godine.
Radiosondažna merenja u Beogradu pokazuju da najveće brzine košava ima u sloju 200 do 300 metara iznad zemljine površine. Zato se ovaj sloj pri jakoj košavi može nazvati – prizemna mlazna struja.
Da košava u Beogradu može da dostigne orkansku brzinu pokazuje sledeći primer – u noći između 16. i 17. oktobra 1976. godine došlo je do prodora hladnog vazduha iz oblasti Karpata i Vlaške nizije, kao i jačanja barskog gradijenta. Udari košave bili su sve jači i oko 06:30h jedan udar dostigao je brzinu od 35.9 m/s ili 130 km/čas, a to je pravi orkan. To je do sada najjači udar vetra u Beogradu. Tog jutra (17.10.1976.), udari košave u Vršcu bili su jači za 2 do 3 m/s.
Radiosondaža Beograda od 17. oktobra 1976. godine u 01h pokazuje da brzina košave na visini od 650 metara dostiže 162 km/čas.

 

Izvor: Veći deo teksta preuzet iz udžbenika METEOROLOGIJA – autor dr Marko Milosavljević