Zemlja odbija da se zagreje – šta dalje (???)

Svi znamo da klimatski modeli IPCC prognoziraju vrtoglavi porast temperatura u 21. veku, kao rezultat ljudske emisije stakleničkih gasova, prevashodno CO2. Krajem 1990-ih, IPCC i mnoge američke egencije (recimo, Ministarstvo odbrane) su prognozirale da će do 2010. godine čitavi priobalni krajevi biti poplavljeni zbog porasta nivoa mora, koji će izazvati topljenje leda na Antarktiku i Grenlandu, a što će izazvati krizu neviđenih razmera.

Ali, avaj! 10 godina posle vrlo jakog El Ninjo događaja 1998. (zagrevanja planete pod uticajem tople vode u tropskom Pacifiku), globalna temperatura odbija da poraste. Od 1998. do danas, trend je ili potpuno ravan, ili blago negativan, zavisno do toga da li gledate satelitske ili zemaljske podatke. Od 2002. do danas trend je jasno negativan po svim podacima. Prva tri meseca 2008. su globalno najhladnija od 1999, a po nekim setovima podataka od 1989. Evo grafikona koji pokazuje kretanje globalne temperature nižih slojeva atmosfere koju mere sateliti NASA-e, a prikupljaju stručnjaci iz Remote Sensing System programa iz Kalifornije.

Obratite pažnju na prva tri meseca ove (2008) godine. Uzrok ovakvog zahlađenja je takozvani događaj La Ninja, kada iz neobjašnjivih razloga ogromna količina hladne vode iz dubina Pacifika dolazi na površinu i utiče na klimu sniženjem globalne temperature u celom svetu, i promenom vremenskih režima. Mnogi klimatolozi sada veruju da je od ove (2008)  godine započela hladna faza takozvane Pacifičke oscilacije, kada ćemo imati mnogo više La Ninja događaja nego El Ninjo, što bi trebalo da rezultira višedecenijskim padom globalne temperature. Takva hladna faza je trajala od 1940. do negde 1976-77, kada je započelo doba dominacije El Ninja. Vrlo je moguće da je ove (2008) godine došlo do novog obrta. Ako je ovo tačno, svi klimatski modeli IPCC mogu da budu okačeni mačku o rep, da ne govorimo o strategijama „borbe s klimatskim promenama“ poput ograničenja potrošnje fosilnih goriva, i slično. Što naravno ne znači da lobiji i antikarbon karteli neće izgurati cap-and-trade sisteme, uprkos globalnom zahlađenju, tj. nepostojanju opasnosti koju bi taj sistem trebalo navodno da predupredi.

Osim temperature vazduha, i podaci koji pokrivaju temperaturu okeana takođe pokazuju da je od 2002. godine do danas došlo do blagog hlađenja okeana, što je takođe u frapantnom neskladu sa klimatskim modelima i katastrofičkim vizijama alarmista. Kao i tropska atmosfera, gde bi globalno zagrevanje moralo da bude triput brže nego na površini, a ono je zapravo sporije, isto tako modeli predviđaju znatno zagrevanje površine okeana koja bi onda emitovala toplotu u atmosferu. No, izgleda da i okeani odbijaju da se zagreju. Da ne govorimo o tome da Antarktik, mesto gde bi po modelima IPCC zagrevanje trebalo da bude najveće kada gledamo Zemljinu površinu, takođe odbija da se zagreje tokom poslednjih 30 godina, štaviše, značajno se hladi (a u poslednje dve godine površina pod ledom je najveća otkad se vrše satelitska merenja).

Ovaj kratki izvod iz nevolja klimatskih modelara i ekoloških aktivista u objašnjavanju gde je globalno zagrevanje, treba samo da nas podseti na činjenicu da lobiranje za smanjenje emisije stakleničkih gasova nema nikakve veze sa naukom, niti sa „brigom za čovečanstvo“, već samo sa politikom i ideologijom, i to jednom od najgorih – ideologijom uništavanja civilizacije u ime njenog „spasavanja“. Od nas se očekuje da žrtvujemo ekonomski rast drakonskim restrikcijama potrošnje energije, da bismo sačuvali profite kompanija koje su već uložile u tu stvar.

Izvor: http://trzisnoresenje.blogspot.rs/2008/04/zemlja-odbija-da-se-zagreje-ta-dalje.html