– političari se čine da spašavaju Zemlju od propasti
– mediji imaju mogućnost za senzacije i sukobe
– znanstvene institucije dobivaju milijarde subvencija, otvaraju nove odjele i potpaljuju zastrašujuće scenarije
– biznis želi izgledati “green” i dobiva ogromne javne subvencije za projekte koji bi inače bili ekonomski gubici (kao vjetroelektrane i solarna polja)…
Četvrto; ljevičari vide klimatske promjene kao savršen način za redistribuciju bogatstva od industrijskih zemalja prema zemljama u razvoju, te prema UN birokraciji. Dakle, kažu nam da je ugljični dioksid toksičan, zagađivač koji se mora ograničiti – a zapravo je bezbojni plin, bez mirisa i okusa, najvažnija hrana za život na Zemlji. Bez ugljičnog dioksida, ispod 150 dijelova na milijun sve biljke bi izumrle.
Zadnjih 150 milijuna godina ugljični dioksid je pao sa 3.000 na oko 280 dijelova na milijun, prije industrijske revolucije. Ako se taj trend nastavi, razina ugljičnog dioksida će biti preniska da održava život na Zemlji. Korištenje fosilnih goriva i raščišćavanje zemljišta za usjeve je podiglo razinu ugljičnog dioksida s najnižih u povijesti Zemlje na 400 danas. Sa 400 dijelova na milijun, svi naši prehrambeni usjevi, šume i prirodni ekosustavi su još uvijek na dijeti izgladnjivanja što se tiče ugljičnog dioksida. Optimalna razina ugljičnog dioksida za rast biljaka, uz dovoljno vode i hranjiva je oko 1.500. Gotovo 4 puta više nego danas. Staklenički uzgajivači upumpavaju ugljični dioksid u staklenike da bi povećali prinose. Farme i šume će bolje rasti ako će rasti ugljični dioksid. Nema dokaza da je povećanje ugljičnog dioksida odgovorno za zatopljenje Zemlje tijekom zadnjih 300 godina. Nije bilo značajnog zagrijavanja u 18 godina kada smo emitirali 25% svega emitiranog ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid je bitan za život na Zemlji i biljke bi ga željele više. To treba naglasiti našoj djeci.
* glavni dokaz alarmista je statistička krivulja “hokejske palice”, gdje su lažirani i poduplani podaci – izostavljeni su srednjevjekovno toplo razdoblje i Malo ledeno doba – pa je 1.000 godina ravna crta, a strma zadnjih 100 godina – znanstvena prijevara
* pogrešno istraživanje stakleničkog efekta da će udvostručenjem CO2 povećati se temperatura za 5 stupnjeva – kasnije ponovljeno istraživanje dalo rezultat 0,22 stupnja
* pred 4 milijarde godina CO2 je bilo 80%, dok je danas 400 dijelova na milijun (0,04%) – taložio se u oceane
* smatra se da cca ispod 220 biljke neće moći obavljati fotosintezu i život će stati
* biljke upijaju CO2 kroz puči na donjem dijelu listova
* fosili biljaka pred 12.000 godina pokazuju da, kad je klima toplija – više je CO2, kad je hladnija – manje je CO2 (odnos uzroka i posljedica je obrnut od onog kako nas uvjeravaju: povećanje CO2 je posljedica, a ne uzrok zatopljenja)
* topivost CO2 u oceanu je veća ako je voda hladnija i više ga se upija (odnosno isparava u atmosferu ako je voda toplija)
* kruženje CO2 u prirodi: sunce zagrijava oceane oko ekvatora – voda isparava i oslobađa CO2 – pasatni vjetrovi ga otpuhuju na sjever i jug – kada dođe u doticaj s hladnijom vodom ocean apsorbira CO2 (tako kruži 90 giga tona godišnje)
* alarmisti neprimjetno zamjenjuju originalni termin “globalnog zatopljenja” s terminom “globalne klimatske promjene” – pojave hladnih zima nisu odgovarale zagovornicima globalnog zatopljenja, pa su promijenili priču – da je zahlađenje zapravo posljedica globalnog zatopljenja (!?!?)
* na Pacifiku vlada 60-godišnji ciklus – struja pod imenom Pacifička dekadna oscilacija (PDO) – na sjevernoj polutki 30 godina ocean kruži u smjeru kazaljke na satu, zatim suprotno
* na Arktiku (sjeverni pol) se led ne topi zbog toplijeg zraka, nego ga otapa toplija voda – od 1977. do 2008. kroz Beringov prolaz je dotjecala topla voda, pa se količina leda polako smanjivala
* to se razdoblje baš poklapa s početkom satelitskih promatranja (1979) koja je pokazala kako se količina leda smanjuje
* u travnju 2008. se PDO okrenuo i godinu dana potom ledeni pokrov na Arktiku je bio deblji nego 2007, i dalje se deblja (izuzev godine s El-Ninjom). Iz satelita se vidi dokle doseže ledeni pokrov na otvorenom moru, ali ne i debljina leda.
* je bilo puno više leda nego su tvrdili, jer su ga vjetrovi i struje odgurali prema Kanadi i Grenlandu, no led je bio dvostruko deblji – švedski ledolomac se teško probio iako se prije 4-5 puta vraćao sa sjevernog pola bez problema – mediji prešutjeli kapetanove riječi
* CO2 upija sunčevu svjetlost kroz uzak spektar, dok vodena para upija široke pojase – količina vodene pare je 30.000 na milijun, dok je CO2 400 na milijun (skoro 100 puta manje), tj. učinak oko 1%, dok je vodene pare 95%. Ljudi su odgovorni za 4% od tih 1%, što je zanemarivo
* efekt zasićenosti: kada bi se udvostručila emisija CO2 (iako nemamo toliko fosilnih goriva, a većinu bi apsorbirao ocean), povećanje temperature bi bilo 0,2 stupnja, jer bi se dosegao maksimum zasićenosti – učinak nije linearan, već je logaritamska krivulja koja brzo stagnira
* topivost CO2 u vodi: na temperaturi vode od 5 stupnjeva će se rastopiti 3 grama CO2, no ako je voda na 25 stupnja – tada samo 1,5 gram
* u zadnjih 100 godina je pojačana Sunčeva aktivnost koja je povisila temperaturu oceana za 1 stupanj, zbog čega je CO2 prešao iz oceana u atmosferu
* Malo ledeno doba u 17. stoljeću je počelo kada je nestalo Sunčevih pjega
* više Sunčanih pjega označava jaču Sunčevu aktivnost i solarni vjetar – pa se pojača magnetosfera oko Zemlje – više odbija kozmičko zračenje – manje je oblaka
* suprotno daje više oblaka koji blokiraju Sunčevu svjetlost i hlade Zemlju
* ako je toplije – više vlage – više oblaka – hlađenje – opada vlaga – manje oblaka – zagrijavanje (ciklus se izmjenjuje, a Sunce je kontrolni mehanizam)
* ako se količina oblaka poveća za 1%, Zemlja se ohladi za 1 stupanj – ako se količina oblaka poveća za 4%, nastaje ledeno doba
* astrofizičari kažu da je sada slaba solarna aktivnost i da nas čeka isti scenarij koji se dogodio u 17. stoljeću kao Malo ledeno doba – slijedećih 25-30 godina ćemo ući u hladno razdoblje zbog 2 razloga: Sunčeva aktivnost ulazi u slabiju fazu, plus to što PDO neće donositi toplu vodu, pa će se sjeverna polutka ohladiti – ta kombinacija nije dobra
* posljedica zbog smanjenja proizvodnje hrane će biti glad, za što bi se političari trebali pripremiti, a ne brinuti o CO2
* CO2 zapravo pospješuje proizvodnju hrane – biljkama bi trebalo 3 puta više CO2 nego što ga ima danas
* od 1910. je rasla temperatura do 1940. (PDO se tada okretao), od kada je bilo hladnije i klimatolozi su rekli da idemo prema novome ledenom dobu, do čega nije došlo zbog okretanja PDO 1977 – sada ti isti znanstvenici tvrde da je u tijeku globalno zatopljenje koje će biti dramatično i katastrofično
* 2008. se PDO okrenuo, no Sunčeva svjetlost je bila 2002. god. maksimalna i u opadanju, pa globalnog zatopljenja nema od 2002. iako su ljudi ispustili 450 milijuna tona CO2
* pogrešno mjerenje prosječne globalne temperature
* prvo: broj meteoroloških postaja – krivulje prosječne temperature porasle između 1980. i 1990 – jer je broj mjernih postaja pao sa 15.000 na 6.000 (danas 1.500) – raspao se SSSR i postaje su u hladnom Sibiru većinom zatvorene – broj postaja u hladnim krajevima Zemlje se promijenio/smanjio u odnosu na toplije krajeve
* drugo: urbani efekt – meteorološke postaje su obično u blizini velikih gradova ili već usred velikih gradova koji se ubrzano šire – 90% postaja je na kopnu, iako kopno čini samo 30% površine Zemlje
* treće: krivi smještaj postaja – 54% postaja je na aerodromima s golemim pločama zagrijanog asfalta, a nekada su čak termometri smješteni tik iza ispuha mlaznih motora
* Olaf Palme, švedski premijer, je igrao tenis s Bertom Bolinom (profesor meteorologije i osnivač IPCC) i očajnički tražio novi porezni izvor – nije mogao povećati postojeće visoke poreze – Bolin mu predložio da uvede porez na CO2 – tako je počelo promicanje tvrdnje kako ljudi uništavaju svijet ispuštajući CO2
* tvrdnja da ljudi emisijom CO2 uzrokuju globalno zagrijavanje je samo način da političari uzmu ljudima novac
* sve više profesora koji su bili alarmisti postaju skeptici – ali stav promijene tek onda kada odu u mirovinu i više im plaće ne ovise o političarima
* većina znanstvenika koja i dalje gradi karijeru ne usuđuje se reći istinu da ne izgube financiranje i posao
* EU birokracija (koja nije izabrana demokratskim putem) sklona je ljevici, jer je klimatski alarmizam pokrenula ljevica – daju ogroman novac nevladinim udrugama kako bi vodile propagandu o klimatskim promjenama
* Ako bogata elita nešto gura, onda treba podržavati suprotno. Jer, oni se nisu obogatili zato što su bili plemeniti ljudi, nego zato što su iskoristili druge ljude obmanama i lažima.
NEW YORK TIMES doslovno izjavio da je ‘rast biljaka’ na Zemlji uz pomoć CO2 – strašna stvar!
Sve maske su pale. Alarmisti klimatskih promjena u mainstream medijima otkrivaju svoje prave motive. Novi izvještaj koji je napisao Carl Zimmer iz New York Timesa sugerira da je proces “ozelenjavanja” Zemlje sa CO2 strašna stvar koja se mora preokrenuti. U članku se tvrdi da je “globalno ozelenjavanje” uz pomoć emisija ugljičnog dioksida, “strašno” na duge staze. Biljke ne smiju slobodno rasti s obilnom količinom ugljičnog dioksida u atmosferi. Očito, borba protiv “klimatskih promjena” zapravo je varljiva priča o iskorjenjivanju neophodnog spoja (CO2), tako da biljni život počne propadati i planet postane pust i prazan. Alarmisti klimatskih promjena su proglasili ugljični dioksid jednom vrstom zagađivača, iako sadrži dvije od najvažnijih molekula za sam život. Ako bi se razine ugljika smanjile na gotovo nulu, planet bi postao hladan i/ili sušan, neplodan, depopuliran, siromašan hranjivim tvarima, siromašan raznovrsnošću hrane i konačno sa manjkom kisika. Ovo je vrsta planeta kojeg Carl Zimmer zagovara? Zašto oni pokušavaju ubiti život na Zemlji? Borba protiv “klimatskih promjena” također je zavjera kojom se manipulira i mijenja Zemljina klima na načine koji pogoduju određenim industrijama, i na načine koji kontroliraju stanovništvo. Prirodni rast atmosferskog CO2 je koristan za rast biljaka, što u konačnici potiče proizvodnju hrane i povratak kisika u atmosferu. Međutim, Carl Zimmer iz New York Timesa napisao je kako “porast razine CO2 čini svijet zelenijim, ali to nije ništa što bi trebali slaviti.” Zimmer zagovara kontrolu emisija CO2 kako bi se klima mogla manipulirati i kontrolirati. Zastupnici klimatskih promjena kao što je Zimmer zapravo su za “klimatske promjene”, jer žele manipulirati Zemljinom klimom kako njima najbolje odgovara. Zimmer ne želi vidjeti da biljke rastu na područjima gdje su nekada bile rijetke. Zbog porasta razine CO2 u prošlom stoljeću, biljke su rasle brže od bilo kojeg drugog razdoblja u proteklih 54.000 godina. To je donijelo nevjerovatno obilje života i ekosistema. No, svako ko se ne slaže s Zimmerom smatra se “demantičarom klime”, jer pokušava spriječiti “znanstveni napredak”. Drugi su prihvatili ideju o rastu razine CO2, jer bi to prirodno pomoglo da planet ponovno zazeleni. Bivši suosnivač Greenpeacea Patrick Moore tvrdi da svijet treba više CO2. Zemlja ima teorijski nedovoljno CO2 u odnosu na prošla geološka razdoblja, kada je biljni život eksplodirao. Moore je kritizirao Zimmer i New York Times zbog njihove tvrdnje. Moore piše da bi razina CO2 trebala biti veća: “800-1200 ppm CO2 je optimalno. Bile su niže razine tokom pleistocena nego bilo kada u povijesti Zemlje.” Također je poznata činjenica da biljke doživljavaju ogroman rast kad se CO2 upumpava u staklenik. Budući da biljke sintetiziraju svoje vlastite lijekove, potreban je vrlo važan element za stvaranje veza za proizvodnju tokemikalija i vitamina. Na primjer, vitamin C se stvara iz vodika i kisika, a sve njih vežu ugljikove veze. Ugljik je toliko uobičajen u hemiji da čak nije označen molekulskim formulama. Lišće, stablo, voće, kora i nutritivni spojevi koji dolaze iz biljnog života ovise o korištenju ugljičnog dioksida iz Zemljine atmosfere. Neobičan rat protiv ugljika nije samo rat protiv raznolikosti, nezavisnosti i obilja hrane, nego je i rat protiv prirodne medicine, prehrane i superhrane koja liječi.
Povećanje razine CO2 u atmosferi je ‘čudo’ koje ozelenjava našu planetu, a ne razlog za paniku
Mitovi klimatskih promjena šire znanstveno nepismeni propagandisti koji ispiraju mozak svima koji na kraju vjeruju da je ugljični dioksid otrov za biljke. Zapravo, to je molekul zelenila za planet, kao što smo više puta objasnili u više klimatskih spotova i klimatskih članaka. Sada, nova znanost objavljena u časopisu Nature pokazuje da se globalni šumski pokrov širi na cijelom planetu, jer je koncentracija CO2 u atmosferi u porastu na zdravije razine koje pašu vegetaciji i koja podupire rast šuma i zdravlje prirode. Da, dobro ste pročitali… Pošumljavanje planete Zemlje se širi, ne smanjujući se, kao što nam svakodnevno govore lažljivi globalistički mediji. “Imamo podatke da se suprotno prevladavajućem mišljenju, šumska površina globalno širi, a pokrivenost stablima se povećala za 2,24 milijuna km2 (što je povećanje od 7,1% u odnosu na razinu iz 1982. godine)” – navode autori istraživanja pod naslovom “Globalna promjena zemljišta od 1982. do 2016. godine.” Studija je prvenstveno financirana od strane NASA-ine agencije Making Earth System Data Records for Use in Research Environments (MEaSUREs), inicijative World Resources Institute’s Global Restoration Initiative i programa NASA Land-Cover and Land-Use Change (LCLUC). “Ovdje smo analizirali 35 godina vrijednih satelitskih podataka i pružili sveobuhvatan zapis globalne dinamike promjene zemljišta u razdoblju od 1982. do 2016. godine” – objasnili su autori. “Globalni zeleni pokrivač Zemlje smanjen je za 1,16 milijuna km2 (- 3,1%), osobito u poljoprivrednim regijama u Aziji.” Ugljični dioksid dovodi planet Zemlju natrag u život rastom šuma, biljaka i usjeva za prehranu. Studija dokumentira znanstvenu stvarnost da ugljični dioksid podržava rast i širenje šuma diljem planeta. To stvarno ima smisla, jer je CO2 “kisik” biljnog života. Bez CO2, umalo bi gotovo propao cijeli biljni život na planeti, a potom bi se dogodio i potpuni slom prehrambenog lanca, životinjskih ekosustava i ljudske civilizacije. Trenutno, u atmosferi je CO2 oko 408 ppm, što je opasno niska razina za biljke (i šume), uzrokujući masovnu smrt stabala, usjeva hrane, čak i trave. Oni koji zagovaraju klimatske promjene lažu javnost i tvrde da razina CO2 nikad nije bila tako visoka. Čak se i NASA pridružila uroti selektivnim odabirom podataka za prikazivanje u javnosti, iskrivljujući istinsku povijest CO2 na planeti Zemlji. U stvarnosti su razine CO2 u prošlosti bile čak deset puta veće (više od 4000 ppm). Današnja razina CO2 je blizu najniže razine koja je ikada postojala u povijesti planeta, i ona na svu sreću polako raste, dok se život biljaka na cijeloj Zemlji polako obnavlja. Ljevičarski anti-znanstveni mediji sada zabranjuju sve sadržaje koji dovode u pitanje lažnu znanost o klimatskim promjenama, nadajući se da će cenzurirati bilo kakvu stvarnu raspravu o toj temi, istodobno gurajući vlastitu znanost o tome da je CO2 “otrov”. Znanstveni moroni koji pozivaju na uklanjanje CO2 iz atmosfere zapravo traže vlastito masovno samoubojstvo i izumiranje većine života na planeti Zemlji. To je vrsta samoubojstva, idiotske pozicije koju mogu slijediti samo znanstveno nepismeni, arogantni liberalni mafijaši koji ne znaju ništa o stvarnosti, ali se fiksiraju na deluzionalnu bajku koju je izmislio i progurao Al Gore, koji ima “ugljičnu fobiju”.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature, autora Xiao-Peng Songa, Matthew C. Hansena, Stephen V. Stehmana, Peter V. Potapova, Alexandra Tyukavina, Eric F. Vermotea i John R. Townshenda. Izvor: Nature 560, stranice 639-643. (2018)