Umjesto uvoda. Dva su neposredna povoda ovom članku. Dr. Spencer je u svom nedavnom predavanju naglasio svoju skepsu što se tiče podešavanja (homogenizacije) temperaturnih podataka, jer je statistički nevjerojatno da novije verzije podataka pokazuju sve veće zagrijavanje. Vlado „Meteologos“ me upitao gdje bi mogao naći izvorne podatke o temperaturi, po neku meteo stanicu iz različitih dijelova svijeta. Budući da je članak malo dulji i ima dosta slika, nestrpljivi mogu odmah na sažetak pri kraju teksta.
Tony Heller je američki kompjuteraš i geolog iz čijih prezentacija sam saznao prilično o „homogenizaciji“ podataka. Slijede dijelovi iz njegove nove prezentacije, s nešto mojih razmišljanja. SAD ima relativno dugi niz godina s temperaturnim podacima širom države. Bazu podataka drže dvije američke vladine organizacije, NOAA i NASA-GISS. Na slici dolje je grafikon koji je NASA objavila 1999. godine.
Slika 1. Srednje godišnje (crtkana) i petogodišnje (puna linija) vrijednosti temperaturnih odstupanja u SAD-u objavljene 1999. god., lijevo – temperaturno odstupanje, dolje – godine
Crveno su označene 1936. i 1999. godina, a rekordno topla je bila 1936. Dvadeset godina kasnije, NASA je prikazala grafikon istog razdoblja u kojem je najtoplija 1999. (slika 2). Bivša najtoplija 1936. nestala je „homogenizacijom“ podataka, a temperaturne varijacije su postale – zagrijavanje.
Slika 2. Srednje godišnje (zelena) i izglađene (crvena linija) vrijednosti temperaturnih odstupanja u SAD-u objavljene 2019. god., lijevo – temperaturno odstupanje, dolje – godine
Sljedeća slika prikazuje razliku između originalnih („sirovih“) i „homogeniziranih“ (podešenih) podataka koju je NOAA objavila 2004. godine. Primjetne su vrlo male razlike (desetinka stupnja) do 1958., nakon čega se razlike povećavaju (prema pola stupnja). Hajde da im djelomično oprostimo, jer imaju loš, ali ipak, izgovor. Naime, stanice su premještane na aerodrome koji se smatraju više „ruralnim“ područjem. O tome koliko su kilometri asfaltnih stajanki i pista u kombinaciji s radom mlaznih motora u stotinama tisuća letova godišnje bolji za mjerenje temperature – dalo bi se razgovarati. Svejedno, jednom kad je to napravljeno nema više potrebe za dodatnim korekcijama, je li tako? Ali, ipak nije. Treba im novac i moć koju daje dramatičnost „vruće“ budućnosti.
Slika 3. Razlike između originalnih i podešenih srednjih godišnjih temperatura, lijevo – razlika, dolje – godine, objavljeno 2004.
Nije teško biti u pravu u situaciji kada imate monopol nad podacima. Budući da NOAA više ne objavljuje temperaturna „podešavanja“, Heller ih je sam morao izračunati i tako došao do sljedećeg grafikona.
Slika 4. Razlike između originalnih i „podešenih“ srednjih godišnjih temperatura, lijevo – razlika, dolje godine. Negativne vrijednosti znače da su podešene vrijednosti hladnije od originalnih, a pozitivne obratno
Grafikon bi mogao imati radni naslov: „Kako da napravimo zagrijavanje kad ga nema?“ „Ohladit“ ćemo prošlost dodatnim „podešavanjem“ povijesnih podataka kako bi krivulja ispala po želji, a novije godine (od 2000.) ćemo „zagrijati“ i tako dobiti antropogeno zagrijavanje. U situaciji kada teorija ne odgovara podacima – promijeni podatke.
Slika 5. Razlika između originalnih i „podešenih“ temperaturnih podataka objavljenih 2004. i najnovijih izmjena (Heller, 2021.)
Na gornjoj slici se vide razlike podešavanja temperatura iz 2004. i 2021. godine. Što bliže sadašnjosti, to su podešavanja veća i to samo u pozitivnom smislu (zagrijavanja). Inače, ne vidim uopće stručnog razloga za podešavanje vrijednosti. Jednom kad su uistinu prilagođeni povijesni podaci, sve korekcije bi trebale pasti na nulu, jer su u međuvremenu podaci sve bolji i precizniji (ako su uopće stari podaci bili lošije kvalitete, u što sumnjam).
Krimić o podacima se nastavlja nevjerojatnim zapletom. Iako su instrumenti i lokacije sve bolje, NOAA izgleda da ne vjeruje čak ni svojim podacima. Na sljedećoj slici je prikaz podataka za meteo stanicu Burton u SAD-u.
Slika 6. Mjesečne srednje vrijednosti za Burton, s lijeva na desno identifikator stanice, godina (2015. – 2020.), mjesečne temperaturne vrijednosti na stotinku stupnja Celziusa, oznaka E – procjenjena vrijednost
Dakle, postupno se nazire razlog „zagrijavanja“. Umjesto stvarnih (originalnih, sirovih) podataka o temperaturi – primjenjeni su rezultati modela. Budući da šefovi NOAA i NASA zastupaju teoriju antropogenog globalnog zagrijavanja, a istovremeno su zaduženi za podatke – nije nikakav problem napraviti model koji će „dokazati“ da su u pravu, zar ne? Ovako programiranjem mogu napraviti i globalno zahlađenje ako bude trebalo, iako se bojim da onda podatke neće morati „modelirati“.
A možda je to pojedinačna pojava? Na sljedećoj slici je postotak podataka o temperaturi koji potječe od računalnog modela, a ne mjerenih vrijednosti na termometru u vremenu. Nekada, dok nije bilo računala i sofisticiranih modela, moralo se ručno izračunavati nedostajuće ili sumnjive temperaturne vrijednosti.
Slika 7. Postotak izračunatih, a ne mjerenih vrijednosti temperatura u vremenu, lijevo – postotak, dolje godine. Plavo – godišnje vrijednosti, crveno – petogodišnji srednjak
Sve do 1980. godine postotak izračunatih (a ne mjerenih) podataka se vrtio malo iznad deset posto. U novije doba taj postotak raste do skoro pedeset posto. Dakle, 2020. godine skoro pola od ukupnog broja podataka su vrijednosti dobijene iz modela, a ne mjerene!
Kao u svakom pravom krimiću ostaje riješiti pitanje motiva. Odgovor se vidi iz sljedeće slike.
Slika 8. Razlike mjerenih i računalno podešenih vrijednosti temperature naspram koncentracije CO2 u atmosferi. Lijevo razlike u stupnjevima, dolje – koncentracija CO2, crvena crtkana linija – linearni trend
Na početku grafikona, računalne korekcije temperatura su spuštale mjerene vrijednosti za oko jedan stupanj, a kasnije su dodavale i do preko pola stupnja. Tako je dobijena gotovo savršena ovisnost temperature o količini CO2 u zraku. Da ponovim – u situaciji kada ti teorija o globalnom zagrijavanju uzrokovana porastom CO2 u zraku ne odgovara podacima – promijeni podatke.
Sažetak
Vremenom su NOAA i NASA-GISS počele sve jače podešavati stvarno mjerene temperature, tako da su starije podatke korigirali prema nižim vrijednostima, a novije prema višim. Tako je dobijeno umjetno zagrijavanje koje odlično odgovara teoriji antropogenog zagrijavanja (koncentraciji CO2 u zraku), ali ne i stvarnosti. Osim podešavanja originalnih rezultata mjerenja, razvojem računala i pratećih softvera sve više su počeli koristiti modelske vrijednosti umjesto stvarnih. U zadnje vrijeme pola podataka potječe od modela, a stvarno mjerene temperature (druga polovina) su podešene tako da pokazuju zagrijavanje.
Krajnji motiv ovakve manipulacije podacima je višestruk. Prije svega, omogućuje „stručnjacima“ poput direktora NASA-GISS instituta Jamesu Hansenu, da bude u pravu kad proriče „vruću“ budućnost i tako dobija sve veća sredstva za istraživanje, ugled i moć. S druge strane, daje neograničenu mogućnost političarima da, „za dobrobit planeta“ – rade što hoće. Naravno, na naš račun.
Pokazuje se da je dr. Spencer s pravom skeptičan prema novijim verzijama temperaturnih vrijednosti koje doslovno proizvode rečene državne agencije, a Vladi sa početka ove priče stiže neoptimistična poruka, da je do sirovih podataka praktički – nemoguće doći.
Za kraj, dva citata Richarda Lindzena:
Globalno zagrijavanje, klimatske promjene, sve te stvari su ostvarenje sna za političare. Prilike za oporezivanje, kontrolu i kronični kapitalizam su nevjerojatne…
Kontrolirati ugljik je san svakog birokrata. Ako kontroliraš ugljik – kontroliraš život.
Izvor: https://newtube.app/TonyHeller/md7PlNf
IZVOR: https://klimaienergija.blog/2021/03/13/podesavanje-temperature/
