1. Uvod
Poslednjih nekoliko decenija u stručnim krugovima nameće se hipoteza o klimatskim promenama kao posledici emisije gasova sa efektom staklene bašte. Ovaj geocentrični i antropocentrični pristup ne uključuje značaj Sunčeve energije za vreme i klimu na Zemlji i kao glavni uzrok „promene klime“ navodi se pre svega porast koncentracije ugljen-dioksida. Analiza temperature, na primeru podataka Beograda, pokazuje da postoji smena malo toplijih i malo hladnijih perioda, izraženijih u letnjim mesecima, u trajanju od približno 35 godina, dakle ukupno približno 70 godina, slično kao i u većini evropskih gradova (višedecenijska atlantska oscilacija). Kao veliki izazov urađena je i projekcija broja dana sa temperaturom jednakom i većom od 35 stepeni do 2085. godine. Ovde je urađena kratka analiza ocene uspešnosti za prvih 6 godina (2013-2018).
2. Analiza
Na osnovu rezultata analize temperature i ponovljivosti broja dana sa Tmax≥35 stepeni (period 1889-2012), urađena je projekcija za naredne decenije (Todorović N, 2013, Todorović N, D. Vujović, 2014). Spektralna analiza i grafički metod su pokazali da će narednih 30-35 godina broj dana sa Tmax≥35 stepeni opadati, a zatim ponovo rasti (slika 1). Projekcija srednje letnje temperature je u korelaciji sa projekcijom broja dana.
Na osnovu toga, u naredne tri decenije možemo očekivati trend pada letnjih temperatura. U ukupnom trendu porasta srednje godišnje temperature u Beogradu najveći udeo imaju zimske minimalne temperature, što je pre svega posledica urbanizacije (širenje grada i stvaranje „toplotnog ostrva“ i urbanizacija neposredno oko Meteorološke opservatorije).
Očekivani trend pada letnjih temperatura osetio bi se i kao trend pada srednje godišnje temperature.
Od 2013. do 2018. godine sa velikom strepnjom, ali i uverenošću u ispravnost metodologije, brojani su dani sa najvišim dnevnim temperaturama jednakim i većim od 35 stepeni. Posle 6 godina ovde je prikazana kratka analiza prognoziranog i ostvarenog broja dana sa Tmax≥35 stepeni (tabela 1).
Normalno, nije bilo smisla utvrđivati trendove, jer je niz podataka isuviše mali. Ali, kao pokazatelj uspešnosti utvrđen je koeficijent korelacije koji iznosi KK= 0,958527859.
Koeficijent korelacije je veoma visok, tako da je ostvarenje višedecenijske prognoze broja dana sa Tmax≥35 stepeni za prvih 6 godina bilo u skladu sa očekivanjima i potvrdilo je njenu uspešnost.
Pošto se projekcija (prognoza) odnosi na mnogo duži period, konačnu ocenu uspešnosti doneće neka dolazeća generacija istraživača.
U tu svrhu, pored grafika na slici 1, dat je tabelarni prikaz projektovanog broja dana sa Tmax≥35 po godinama (tabela 2).
SLIKA 1 – Broj dana sa Tmax≥35 stepeni u Beogradu od 1889. do 2012. i projekcija za period 2013-2085, sa trendom na osnovu pokretnog niza podataka od 5 godina (preuzeto iz BŠM – sveska 6, 2013, str. 368.)
TABELA 1 – Broj dana sa Tmax≥35 stepeni po godinama (KK= 0,958527859). Prognoza je urađena u aprilu 2013. i publikovana u maju 2013. (BŠM – sveska 6, 2013.):
TABELA 2 – Projektovani broj dana sa Tmax≥35 po godinama (podudarno sa grafikom na slici 1):
3. Diskusija
Broj dana sa Tmax≥35 stepeni po godinama u korelaciji je sa srednjom godišnjom temperaturom. Mnogobrojne analize istraživača u svetu utvrdile su vezu trenda temperature i Sunčeve aktivnosti. Na slici 2 dat je prikaz projekcije Sunčevih ciklusa sličnom metodologijom kojom su utvrđene karakteristične godine sa određenim brojem dana sa Tmax≥35 (maksimumi, minimumi) i na osnovu koje je urađena projekcija. U prilog projekciji broja dana sa Tmax≥35 stepeni za naredne decenije ide i projekcija budućih ciklusa Sunčeve aktivnosti (slika 3).
Sa grafika se vidi da najnovije analize ukazuju na izraženije slabljenje Sunčeve aktivnosti (model CMIP6) u odnosu na projekcije iz prethodnih godina (model CMIP5). To znači smanjenje Sunčeve energije na površini Zemlje i trend opadanja temperature.
4. Zaključak
Na vremenskim skalama od nekoliko stotina i hiljada godina ugljen-dioksid ima zanemarljiv uticaj na temperaturu vazduha, tako da povećanje njegove koncentracije nije uzrok promeni klime.
Energija sa Sunca određuje vreme i klimu na Zemlji, a promenljiva aktivnost Sunca doprinosi smenjivanju malo toplijih i malo hladnijih perioda, koji predstavljaju prirodnu varijabilnost na vremenskim skalama od nekoliko stotina i hiljada godina, a ne promenu klime, koja se inače događa na vremenskim skalama koje je utvrdio Milutin Milanković.
Veoma visok koeficijent korelacije između prognoziranog i ostvarenog broja dana sa Tmax≥35 stepeni za prvih 6 godina ukazuje na očekivani trend pada temperature.
SLIKA 2 – Poređenje ciklusa Sunčeve aktivnosti. Izvor: Solar forcing for CMIP6 – gmd-10-2247-2017; (Katja Matthes i drugi)
SLIKA 3 – Prognoza Sunčevih ciklusa. Izvor: Solar forcing for CMIP6 – gmd-10-2247-2017; (Katja Matthes i drugi)
Reference:
1. Todorović N, 2013: Ponovljivost toplih leta u Beogradu, Beogradska škola meteorologije – sveska 6, 2013, str. 363-368.
2. Matthes K. at all: Solar forcing for CMIP6 – gmd-10-2247-2017.
3. Todorović N, D. Vujović, 2014: Analysis and projection of summer temperature regime in Belgrade. Natural hazards-link between science and practice, Belgrade, Serbia, October 8-11, 2013.
4. Todorović N, D. Vujović (2014): Analysis and projection of summer temperature regime in Belgrade, Collection of papers of Geographic Institute “Jovan Cvijić“, Serbian Academy of Science and Art, Belgrade, No. 64-1, p. 13-22 (M51)
Autor rada: Nedeljko Todorović, BEOGRADSKA ŠKOLA METEOROLOGIJE – sveska 10