VETAR i RUŽA VETROVA

Kretanje vazduha u atmosferi se naziva strujanje, koje ima svoj početak i kraj (cirkulacija je kretanje vazduha sa zatvorenim linijama strujanja). U atmosferi uvek postoji nekakvo strujanje. VETAR predstavlja horizontalno kretanje vazduha. Svako strujanje ima svoju vertikalnu i horizontalnu komponentu. Pošto je vertikalna vrlo mala, u meteorologiji se ne uzima u razmatranja, već se smatra da postoji samo horizontalna. Treba znati da vertikalna komponenta vetra nije konvekcija.

 

Razlike u zagrevanju vazduha izazivaju razlike i u vazdušnim pritiscima. Zbog toga se javlja barometarski gradijent, tj. pad pritiska (određenog intenziteta) u određenom smeru. Horizontalni barometarski gradijent pokreće određenu česticu vazduha iz stanja mirovanja.

Kada je čestica vazduha pokrenuta, ona se ne kreće tačno u smeru gradijenta pritiska, kako se to očekuje. Drugim rečima, vetar ne duva direktno najkraćim putem iz oblasti višeg ka oblasti nižeg pritiska. To znači da postoje i neke druge sile koje deluju na čestice vazduha u kretanju. To su: sila trenja i devijacijska (Koriolisova) sila. Sila trenja „koči“, a devijacijska sila „skreće“ čestice vazduha sa njihovog pravolinijskog puta. Na kraju se javlja i centrifugalna sila koja deluje kod svakog krivolinijskog kretanja. Ne treba zaboraviti ni silu teže, koja sva tela privlači ka centru Zemlje.

Za razliku od ostalih klimatskih elemenata, vetar nije skalar, već je vektorska veličina. To znači da je potpuno definisan sa tri elementa: pravac, smer i intenzitet. Ipak, u praksi je vetar određen sa dva elementa, i to: pravcem (koji podrazumeva i smer) i brzinom ili jačinom. Pravac vetra predstavlja stranu sveta sa koje vetar duva (N, E, S, W i njihove kombinacije). Brzina vetra je put koji vazdušne čestice pređu u jedinici vremena (m/s). Jačina vetra je efekat njegovog dejstva na određene predmete (Boforova skala).

Vetar kao klimatski element je toliko važan, da se nekada posmatra i kao faktor koji određuje i ostale klimatske elemente. Naime, promena pravca vetra (posebno u umerenim širinama) može za vrlo kratko vreme da dovede do promene i ostalih klimatskih elemenata, pre svega temperature, vlažnosti, oblačnosti, padavina itd. Vetar donosi sa sobom odlike one klime odakle duva. Pored toga što vetar utiče na druge klimatske elemente, on ima neposredan uticaj i na čoveka i njegove delatnosti, kao i na vegetaciju.

Vetar čak ni u jednom kratkom vremenskom intervalu ne duva istom brzinom. Promena brzine vetra se označava kao njegova mahovitost (udarnost). Osim toga vetar neprekidno menja i pravac duvanja. To je nemir vetra. Mahovitost i nemir vetra predstavljaju njegovu strukturu.

Instrumenti za registrovanje vetra su vetrokaz (vetrulja), anemometar i anemograf. Pomoću ovih instrumenata se meri pravac (vetrokaz i anemograf) i brzina vetra (sva tri instrumenta), a jačina se određuje bez instrumenata, korišćenjem Boforove skale. Pošto vetar neprekidno menja svoj pravac i brzinu, osmatra se srednji pravac iz koga vetar duva (a ne trenutni), kao i srednja brzina vetra (a ne trenutna) na 10 metara iznad tla. Za potrebe sinoptike određuje se srednja brzina u periodu od 10 minuta, a za potrebe klimatologije od 100 sekundi u terminu osmatranja. Sa anemografskih traka se dobijaju srednji pravac i srednja brzina za svaki čas. Klimatološka analiza podrazumeva obradu čestina pravaca vetra i tišina, kao i prosečnih jačina ili brzina vetra.

Na stanicama se uporedo određuju jačina vetra (procenom) i brzina vetra (pomoću instrumenata). Jačina se izražava u Boforovim stepenima (0-12), a brzina u m/s, km/h, kao i u miljama na čas (engleska milja iznosi 1.609 metara) ili čvorovima. Dobijene vrednosti se upoređuju, jer za svaki stepen Boforove skale važi odgovarajući interval brzine vetra.

RUŽA VETROVA je grafički prikaz čestina i srednjih brzina vetrova iz pojedinih pravaca. Radi se o polarnom dijagramu na kome su predstavljene strane sveta koje označavaju pravce iz kojih vetar duva. Na ruži vetrova se najbolje uočavaju dominantni vetrovi u nekom mestu u određenom vremenskom periodu. Najčešće se izrađuju ruže vetrova za četiri glavna i četiri međuglavna pravca (strana sveta). Ruža vetra može imati 8, 16 ili 32 pravca vetra (strana sveta). Najčešće se izrađuje ruža vetra sa 8 pravaca. Osim tzv. obične ruže vetra (polarni dijagram) može se izrađivati i „izvrnuta ruža vetra“, koja predstavlja histogram čestina i brzina vetrova iz različitih pravaca. Srednje karakteristike vetra najviše se razlikuju u ekstremnim mesecima, pa se zato osim za godinu, ruže vetrova najčešće izrađuju za mesece januar i jul.