BEOGRADSKA ŠKOLA METEOROLOGIJE – deseta jubilarna sveska

Izašla je iz štampe najnovija, deseta jubilarna, sveska BEOGRADSKE ŠKOLE METEOROLOGIJE (BŠM).

BEOGRADSKA ŠKOLA METEOROLOGIJE – sveska 10 (PDF)

 

 

Predgovor

Pre nešto više od jedne decenije, grupa istraživača je smogla snage da svoja saznanja o značaju Sunčeve aktivnosti na procese u atmosferi Zemlje u okviru meteorologije i drugih nauka počne da iznosi u pisanom obliku u vidu svezaka naslovljenih sa „Beogradska škola meteorologije“. Bio je to ujedno i hrabar potez, jer nazivanje tih novih saznanja „školom“ odmah je izazvalo odbojan stav stručne meteorološke javnosti. Mogla se „škola“ nazvati i drugim imenom, ali je prevagnulo to što je većina razmatranih tema bila i jeste iz oblasti meteorologije. Mogla se nazvati „Heliocentrična elektromagnetna meteorologija“ ili „Srpska škola meteorologije“, ali je bitno bilo da se zna da je potekla sa ovih prostora i od ovog naroda.

Pored kritike imena grupe, sledile su i kritike iznetih mišljenja, pogotovo onih kojih nema u udžbenicima, a naročito iznetih hipoteza da su energija Sunca i Sunčev vetar glavni činioci meteoroloških procesa i da je elektromagnetna sila, pored gravitacione, pokretačka sila, odnosno, Prvi pokretač u tim procesima, a da su ovozemaljske sile (sila gradijenta pritiska, Koriolisova i centrifugalna sila itd) samo prividne i posledične sile, dakle nisu pokretačke sile.

I kako to obično biva, najveći kritičari su bili upravo oni koji o tim novim saznanjima nisu ni slovo pročitali, ili, ako jesu, nisu razumeli. Kao i u većini nauka, pokušaj uvođenja novih saznanja u meteorologiji ne prihvata se odmah od stručne javnosti iz mnogih razloga, a razvoj nauke je pokazao da s protokom vremena prethodno naučno „znanje“ postaje nedovoljno tačno ili netačno, a novo postaje udžbeničko znanje. I baš iz tih razloga što udžbeničko (institucionalno) znanje nije dovoljno zainteresovano pratilo nova saznanja iz drugih naučnih oblasti, javljaju se samostalni istraživači kojima „đavo ne da mira“ pa „trče pred rudu“ željni novih saznanja.

Broj uočenih nelogičnosti i neobjašnjivih procesa u atmosferi je dovoljno veliki, tako da odavno postoji potreba ozbiljnog preispitivanja postojećeg udžbeničkog znanja.

Na primer, profesor meteorologije na Beogradskom univerzitetu Marjan Čadež u svom udžbeniku „Meteorologija“ (1973) kaže: „Slobodno možemo reći da danas još ne znamo tačno kako nastaju cikloni. Postoji više teorija o postanku ciklona koje se baziraju na zapaženim činjenicama, a koje ne uzimaju u obzir sve brojne faktore koji jednovremeno utiču na postanak i razvoj ciklona“.

Profesor Čadež je ovde najverovatnije mislio na zemaljske faktore. A možda i nije, jer u istom udžbeniku posle objašnjenja o značaju Sunca kao izvora energije atmosfere Zemlje, kaže: „Danas su utvrđene razne veze između broja Sunčevih pega i stanja atmosfere, vremenskih prilika kao i života na Zemlji (bolesti, broj smrtnih slučajeva, rast šuma, srednja temperatura vazduha, stanje lednika i dr.)“.

Dakle, u poslednjih pola veka do danas ništa se suštinski nije promenilo u teorijskom pristupu objašnjenja atmosferskih procesa, a bilo je nekih naznaka da se postojeće teorije prošire elektromagnetnim pristupom.

Sledbenici postojećeg preovlađujućeg tumačenja atmosferskih procesa mnoge nedorečenosti u dokazivanju teorijskih postavki štite autoritetom akademskih titula, a istovremeno istraživačima drugih struka osporavaju pravo na razmišljanje i miltidisciplinarno povezivanje činjenica.

Vrlo je teško osporavati i menjati vladajuće stavove unutar sistema fakultetskog obrazovanja, sticanja naučnih titula, finansiranja i objavljivanja naučnog rada. Zbog toga, odgovore na uočene nelogičnosti u tumačenju atmosferskih procesa, sa retkim časnim izuzecima, naučnici u sistemu obrazovanja i naučnog rada uglavnom i ne pokušavaju da traže.

Ali, i pored neprihvatanja i nerazumevanja ideja i rezultata istraživanja u oblasti heliocentrične elektromagnetne meteorologije od strane stručne javnosti, mi bismo rekli: „Ipak se okreće“ (Galilej).
Mi stojimo iza svojih stavova i hipoteza, jer nam na to ukazuje logika naučnog razmišljanja.
Ujedno se radujemo da smo nešto pokrenuli (ipak se kreće), jer se ovaj pristup u oblasti meteorologije, klimatologije, seizmologije i u dodirnim tačkama drugih nauka polako širi i prihvata, ne samo od pojedinaca, nego i institucija.

Značajan broj istraživača iz Geografskog instituta „Jovan Cvijić“ pri SANU i Geografskog fakulteta već godinama objavljuju radove u domaćim i svetskim časopisima iz ove oblasti. Veoma značajan pomak je uvođenje predmeta „Sunčeva aktivnost – vreme i klima na Zemlji“ na studijama meteorologije, čime se mlade generacije upoznaju sa novim saznanjima iz ove naučne oblasti. Nadamo se da će se te studije u dogledno vreme obogatiti novim predmetima iz ove oblasti i ući u istraživačku sferu.

I u Geomagnetskom zavodu se proučava značaj aktivnosti Sunca i magnetnih bura na vreme. Za rezultate Beogradske škole meteorologije zainteresovali su se pojedinci i institucije iz sveta. Pored toga, mnogi mladi, neopterećeni formalnim udžbeničkim znanjem, prihvataju saznanja koja su u dosadašnjim sveskama ugledala svetlo dana. Postoji i nekolicina meteorologa koja se hrabro upustila u proučavanje uticaja Sunca na meteorološke procese u atmosferi Zemlje, čime utiru put novim generacijama koje će, verujemo u to, neminovno prihvatiti jake argumente i hipoteze heliocentrične elektromagnetne meteorologije. To je samo pitanje vremena, a saznanja koja su prikupljena i prikazana u sveskama Beogradske škole meteorologije (BŠM) biće osnova za neke nove udžbenike.

Novi naučni iskoraci nisu sramota i ne treba ih demonizovati ako postoji neslaganje s njima. Jedini sudija je protok vremena. A do tada, za neistomišljenike trebalo bi da važe reči: „Neka reči budu blage, a dokazi jaki“ (patrijarh Pavle).
Koliki je značaj elektromagnetnog polja za procese na Zemlji pokazao je još davno Nikola Tesla proučavajući električne osobine planete u svojoj laboratoriji u Koloradu Springsu.

U svim istraživanjima njegove osnovne postavke bile su da „celokupna energija nekog fizičkog sistema potiče iz spoljne sredine, da se stvarno stanje fizičkog sistema mora pretpostaviti na osnovu matematičkih opisa, da brzina elektromagnetnih talasa nije oganičena, da je moguć trenutni prenos talasa i energije na bilo koju razdaljinu i da brzina mehaničkih i električnih talasa kroz zemlju prevazilazi Ajnštajnovu brzinu svetlosti u vakuumu“.
Proučavajući elektromagnetno polje, Tesla je eksperimentisao s ljudskim mozgom i utvrdio da ljudsko telo stvara vlastito elektromagnetno polje kao prirodni omotač, da elektromagnetno polje sredine utiče na nas.

Elektromagnetno polje ljudskog mozga i tela svojim frekvencija su u rezonaciji sa okolnim, mentalna stanja i unutrašnji ritmovi menjaju se u skladu sa ritmovima prirode (Zemlje, Sunca, kosmosa).
Istina, ovaj deo Teslinih istraživanja ostao je tajnovit jer nikad nije objavio kompletne rezultate.
Tesla nije ostavio potpuna teorijska objašnjenja, ali je svojim eksperimentima dao osnove nove rezonantne elektromagnetike.
Smatrao je da je svet jedinstveni neprekidni nematerijani medijum, a da je materija kompleks elektromagnetnih oscilacija organizovanih po matematičkom algoritmu.

Posle skoro dve decenije rada mislimo da je heliocentrični elektromagnetni pristup proučavanju meteoroloških procesa grupe istraživača objedinjenih oko „Beogradske škole meteorologije“ pravi način obogaćivanja naučnog znanja.

„Naučni zakoni imaju kosmički, objektivan karakter. Priroda je ona koja je večno ista, nauka se menja“ (Velimir Abramović).

Autor predgovora: Nedeljko Todorović, Beograd, septembar 2018. (leto 7527.)

 

*** Sve informacije vezane za publikacije BEOGRADSKE ŠKOLE METEOROLOGIJE mogu se dobiti od meteorologa Nedeljka Todorovića, na e-mail adresu: nedeljko52@yahoo.com. ***