Koji put se zapitam jesmo li stvarno toliko slični leminzima i ima li nekog da zakoči i promjeni smjer prije provalije? (Nadam se da znate mit o kolektivnom samoubojstvu tih malih glodavaca).
Pritom mislim na niz odluka koje nam kroje financijsku (i ne samo nju) sudbinu zasnovanim na vrlo ograničenom znanju, ali zato s pozicije nove „znanstvene“ religije – religije o klimi. Kao i svaka, ni ova religija se ne propituje. Na sreću, ima i heretika, pa da sebi i njima malo olakšam usamljenu sudbinu, evo i nje:
Europska deklaracija o klimi – “Ne postoji izvanredno stanje klime”, Oslo, 18.10.2019.
Sljedeći prijevod je moj, što znači da nije spretan i elegantan, ali je istinit.
Ne postoji izvanredno stanje klime
Globalna mreža 700 znanstvenika i stručnjaka je pripremila ovo hitno priopćenje (poruku). Znanost o klimi treba biti manje politična, a klimatske politike znanstvenije. Znanstvenici se trebaju otvoreno suočiti s nesigurnostima i pretjerivanjima u svojim predviđanjima globalnog zagrijavanja, dok političari trebaju bez strasti pobrojati stvarne koristi i predvidjene troškove prilagodbe globalnom zatopljenju, kao i stvarne troškove i zamišljene koristi ublažavanja posljedica.
Prirodni i antropogeni (ljudski) faktori uzrokuju zatopljenje
Geološki podaci otkrivaju da se klima Zemlje mijenjala od postanka planeta, s prirodnim hladnim i toplim fazama. Malo ledeno doba je završilo nedavno, oko 1850. god. Zbog toga nije iznenađenje da smo sada u razdoblju zatopljenja. Vrlo malo recenziranih stručnih članaka ide tako daleko da govori da je nedavno zatopljenje uglavnom antropogeno.
Zatopljenje je puno sporije nego što je predviđeno
Svijet se zagrijava dvostruko (i manje) sporije nego što je originalno predviđeno i dvostruko manjim tempom nego što se moglo očekivati na osnovi neto antropogenog forsiranja zračenja i neravnoteže zračenja. To nam govori da smo daleko od razumijevanja klimatskih promjena.
Klimatska politika se zasniva na neodgovarajućim modelima
Klimatski modeli imaju mnogo nedostataka i ni izbliza nisu vjerodostojni za stvaranje politika. Štoviše, oni najvjerojatnije preuveličavaju efekt stakleničkih plinova, kao što je CO2. Dodatno, modeli ignoriraju činjenicu da je obogaćivanje atmosfere ugljikovim dioksidom blagotvorno.
CO2 je biljna hrana, osnova cjelokupnog života na Zemlji
CO2 nije onečišćivač. On je suštinski potreban cjelokupnom životu na Zemlji. Fotosinteza je blagoslov. Više ugljikovog dioksida je blagotvorno za prirodu i zazelenjenost Zemlje; dodatni CO2 u zraku je unaprijedio rast globalne biljne biomase. To je također dobro za poljoprivredu, širom svijeta povećavaju se prinosi usjeva.
Globalno zagrijavanje nije povećalo prirodne katastrofe
Nema statističkih dokaza da je globalno zagrijavanje pojačalo uragane, poplave, suše i slične prirodne katastrofe ili im povećalo čestinu. Ali mjere za smanjivanje emisija CO2 su jednako tako štetne kao što su i skupe. Na primjer, vjetroturbine ubijaju ptice i kukce, a plantaže palmi uljarica uništavaju bioraznolikost prašuma.
Klimatska politika mora uvažavati znanstvenu i ekonomsku stvarnost
Ne postoji izvanredno stanje klime. Zbog toga ne postoji ni razlog za paniku i uzbunu. Oštro se protivimo štetnoj i nerealističnoj politici nulte emisije CO2 predložene za 2050. god. Kada se pronađu bolji načini, imat ćemo dovoljno vremena da razmislimo i prilagodimo se. Cilj međunarodne politike treba biti osiguranje pouzdane i pristupačne energije, stalno i za cijeli svijet.
Naš savjet političkim vođama je da znanost treba težiti značajno boljem razumijevanju klimatskog sustava, dok se politika treba usredotočiti na minimaliziranje mogućih šteta nastalih zbog klime, koncentriranjem na strategije prilagodbe zasnovane na provjerenim i pristupačnim tehnologijama.
Slijedi još oko 700 potpisnika iz 35 zemalja širom svijeta.
Izvor: https://clintel.nl/wp-content/uploads/2019/10/European-Climate-Declaration-Oslo-18-October-2019.pdf
IZVOR: https://klimaienergija.blog/2019/12/26/europska-deklaracija-o-klimi/