Polarni medvjedi polako ali sigurno nestaju iz fokusa ZZ-ova (zabrinutih zelenih). Pokazalo se da je bilo dovoljno zabraniti bogatim strancima da ih ubijaju kako bi njihov broj počeo kontinuirano rasti. Dobro, zvijer više nije u modi.

Posljednjih godina u modi su koralji, posebno Veliki koraljni greben u Australiji, o čemu sam pisao (ovdje). Svako malo osvane neki tekst ili vijest sa sličnim zabrinutim stavom.

Dovoljno?

Profesor dr. Peter Ridd se cijeli radni vijek bavi koraljima. Održao je zanimljivo online-predavanje na tu temu, pa evo izvadaka, uz nešto mojih komentara.

Prva elementarna činjenica jest da koralji vole toplo more. Na sljedećoj slici je područje nazvano Koraljni trokut u kojem ima najviše različitih koralja na svijetu i gdje najbrže rastu. Istovremeno oceanografi to zovu Indo-pacifički topli bazen, jer je to najveće područje s najtoplijom morskom vodom na svijetu.

Koliko koralji vole toplo more može se vidjeti i iz sljedećeg grafikona.

Lijevo je brzina rasta koralja, dolje srednja godišnja temperatura mora. Što je more toplije, koralji brže rastu. Dakle, priče o tome kako će zagrijavanje morske vode ugroziti koralje nemaju nikakve osnove u stvarnosti.

Koralji su životinje koje, većinom, žive u simbiozi s klorofilnim algama zooksantelama. Korist za alge je zaklon koji im pružaju koralji, a koraljima energija koju alge proizvode uz pomoć Sunčeve svjetlosti i dijele s koraljima. I tako simbioza funkcionira sve dok se nešto ne promijeni i više nije tako. Možda koralj oboli, možda alge ne mogu podnijeti promjene temperature mora… Uglavnom, kad se to dogodi, koralj izbaci algu iz sebe i postane bijel, budući da mu boju daju alge smještene unutar njega. Ovakva „rastava braka“ je proces koji se naziva izbjeljivanje koralja i na prvi pogled sugerira njegovu smrt. U stvari je izbjeljivanje dio fascinantne strategije preživljavanja koralja. Nakon što se riješio jedne vrste alge, koraljni polipi ulove i nasele novu algu koja bolje odgovara novonastalim okolnostima. Metoda izbora je tajna koju koralji znaju, a ljudi ne. U svijetu algi postoje „nisko-oktanske“ i „visoko-oktanske“ alge. Koralji koji žive kraće, poput vrste Acropora, odabiru alge koje im omogućuju brzi rast, ali su osjetljivije na temperaturni stres. Obratno, koralji koji imaju dugi život češće biraju alge koje daju manje energije, ali su otpornije na različite vrste stresa.

Priča o koraljima je odlična za katastrofičare, ne samo zato što se o koraljima mnoge stvari ne znaju, nego i zbog velike promjenjivosti koraljnog pokrova. Na sljedećoj slici je prikazan koraljni pokrov jednog dijela Velikog koraljnog grebena.

Lijevo je postotak pokrivenosti koraljima, dolje su godine. Vidljivo je da pokrivenost „šeta“ između 15 i 60% u samo desetak godina. Najmanja vrijednost posljedica je djelovanja ciklone, koje su i inače, uz zvjezdače, najveći neprijatelji koralja.

Eto nas kod grafikona koji pokazuje istinu koju mnogi ne žele znati. Lijevo je postotak koraljnog pokrova, dolje su godine. Crvene linije označavaju godine s većim izbjeljivanjem koralja. Bez obzira na učestale procese, koraljna pokrivenost je rekordno visoka, ali to je činjenica koja se jednostavno ne prenosi u medijima. Ne znamo koliko puta se proces izbjeljivanja koralja dogodio u prošlosti, jednostavno zato što to nismo promatrali, ali je sigurno da se događao kao što svjedoči litografija iz 1862. godine na kojoj postoje bijeli (izbijeljeni) koralji.

U ranija vremena čovjekova znatiželja se, prije svega, odnosila na mogućnost preživljavanja, a ovakve pojave su mu bile izvan interesne sfere i mogućnosti. To što nismo mogli ili imali vremena gledati, ne znači da nešto nije postojalo.

Riječi dr. Ridda: „Problemi s preživljavanjem koralja počeli su sa značajnim povećanjem „stručnjaka“ koji se njima bave.“ Drugim riječima, ako želite napredovati u karijeri i imati ugodne financijske fondove – problem mora postojati.

Dr. Ridd također govori o tome kako je izbor koralja kao ugrožene vrste (zbog nas) najnespretniji moguć, jer se radi o vrsti koja je među najuspješnijima kada se radi o adaptaciji promijenjenim uvjetima. Koralji rulet preživljavanja igraju već nekoliko stotina miliona godina i još uvijek su tu. Možemo li mi sa sigurnošću reći da ćemo i mi toliko dugo biti tu? Umjesto da učimo od ovih majstora trajanja, ponašamo se kao da mi znamo nešto što jadni koralji ne znaju. Svekolika Znanost se zaista počinje ponašati kao Bog na Zemlji. Kad ste zadnji put čuli nekog Znanstvenika da priznaje kako nešto ne znamo i nećemo uskoro znati. Nestrpljivost modernog čovjeka zahtijeva odgovore i kad ih nema, ali bolje je reći kako nešto ne znaš nego samouvjereno izjavljivati nešto što nije istina. Jačina, tvrdoća glasa i broj svećenika Znanosti pritom apsolutno ništa ne doprinosi snazi argumenata.

Da završim riječima Edwarda Nortona Lorenza, čovjeka koji je otkrio koncept determinističkog kaosa: “Možda najbolji savjet koji nam može dati teorija kaosa jest da ne treba prerano zaključivati; neočekivane pojave mogu biti dio savršeno uobičajenog ponašanja“.

 

izvori:

https://www.thegwpf.org/content/uploads/2023/02/Ridd-State-of-Coral-Reefs.pdf

 

Autor članka: Dušan Bižić, dipl. meteorolog

IZVOR: https://klimaienergija.blog/2023/04/22/koralji/