Početkom prošle godine (2022) Alimonti i sur. su objavili članak pod naslovom “Kritička procjena trendova ekstremnih događaja u vremenu globalnog zagrijavanja”. Članak je prošao stručnu recenziju i mjesecima mirno plovio pretrpanim prostorom znanstvenih radova sve dok mu prije godinu dana veću pažnju nisu posvetili časopis The Australian i Sky News Australia. Vijest je pregledana preko 400 tisuća puta u kratkom vremenu, a članak je u međuvremenu imao preko 100 tisuća pregleda na izdavačevoj Internet-stranici. I sad počinje zaplet (kao u svakom krimiću). Visoko svećenstvo pretpostavke da ljudska civilizacija svojim postojanjem uništava Zemlju se pobunilo protiv jedne rečenice iz rada. U sažetku koji je analizirao niz postojećih radova o vremenskim ekstremima zaključak autora je: “Na osnovu podataka promatranja se može zaključiti da klimatska kriza koju, po mnogim izvorima, danas doživljavamo – još nije vidljiva.” Drugim riječima, analizirani podaci mjerenja i promatranja ne upućuju na zaključak da su vremenski ekstremi sve češći i sve intenzivniji.
Da živimo u vremenima normalne, a ne politizirane znanosti – uobičajeno bi bilo da se pojave i drugačija mišljenja, pa i sučeljavanja argumentima. Međutim, kada se radi o dogmi – onda je svako drugačije razmišljanje hereza (jeres) koju treba suzbiti.
Pogledajmo jedno “stručno” mišljenje o radu Michaela Manna, autora “hokejaškog štapa”, krivulje temperature koja pokazuje nagli rast globalne temperature od sredine 19. stoljeća i najnovije stanje najtoplijim u posljednjih tisuću godina.
Koliko je taj “hokejaški štap” nježan, pokazalo je preko 350 recenziranih radova samo u razdoblju od 2019–2022. koji ukazuju da takvo zagrijavanje ne postoji u suvremenom dobu, a da su temperature bile znatno više od današnjih u vremenima kad je koncentracija CO2 u atmosferi bila od 180 do 280 ppm (holocen, pleistocen). Detaljnije možda jednom drugom prilikom, mislim da je dovoljan primjer ječam koji su Vikinzi uzgajali prije tisuću godina na Grenlandu, što danas nije moguće.
Vratimo se Mannovoj izjavi. Kaže on da je članak: ”još jedan primjer znanstvenika koji dolaze iz potpuno nepovezanih područja i naivno primjenjuju neodgovarajuće metode na podatke koje ne razumiju.” Ima još. “Ili je pogrešan konsensus svjetskih stručnjaka za klimu da klimatske promjene uzrokuju vrlo jasan porast mnogih vrsta vremenskih ekstrema, ili su dva frajera nuklearna fizičara u Italiji u krivu.”
Što se sve krije u izjavi. Prije svega, rad ima četvoricu autora od kojih su prvi i treći autor zaista nuklearni fizičari, ali je zato Franco Prodi atmosferski fizičar i akademik Akademije znanosti iz Verone koji se cijeli radni vijek bavi meteorologijom, a četvrti autor je agrometeorolog koji se već preko dvadeset godina bavi vremenom i klimom. I sad tobož autori ne razumiju podatke. I čemu spominjati da su “frajeri iz Italije”. Potpuno nepotrebna činjenica izrečena uličnim žargonom. Naravno, kakva bi to “stručna” ocjena bila bez spominjanja “konsensusa”. Ono, mi smo se složili da je to tako i onda mora da je tako. Samo jedan primjer. Prije nešto više od stotinu godina jedan meteorolog, Alfred Wegener, se drznuo napisati da je nekada davno postojao samo jedan veliki kontinent, jer je uvidio da se postojeći mogu dobro zajedno “polijepiti” (kao razbijeni vrč). I tada je bilo sličnih komentara i podsmijeha “stručnjaka” koji su tvrdili da se jedan meteorolog nema što miješati u teoriju nastanka kontinenata. Dvadeset godina nakon njegove smrti, teorija je postala općeprihvaćena.
Karikatura – Ivan Stefanović
Natrag na Manna i istomišljenike. Pod pritiskom takvih izjava izdavač je rad proslijedio dr. Judith Curry, uglednoj klimatologinji, koja je zaključila kako su obrade i zaključci autora ispravni. Međutim, pritisak na izdavača se nastavio sve dok prije mjesec dana članak nije povučen zbog “nedostatka povjerenja u rezultate i zaključke”.
Klimatolog Roger Pielke Jr. je ovo povlačenje komentirao sljedećim riječima: “Da budemo jasni, ovdje nema apsolutno nikakvih optužbi o istraživačkoj prevari ili nedoličnom ponašanju, samo jednostavnom neslaganju. Umjesto da se suprotstave argumentima i dokazima putem recenzirane literature, znanstvenici aktivisti udružili su se s novinarima aktivistima kako bi izvršili pritisak na izdavača – Springer Nature, možda najvažnijeg znanstvenog izdavača na svijetu – da povuče rad. Nažalost, kampanja pritiska je uspjela.”
Judith Curry je slučaj ovako komentirala: “Za osudu je ponašanje urednika časopisa pri povlačenju vrlo čitanog klimatskog članka zbog politički neugodnih zaključaka.”
Upornost kojom se guši svako drugačije mišljenje treba poslužiti i kao opomena svim budućim autorima da se ne igraju sa svojim karijerama, jer bi mogli ostati bez objavljenih radova i sredstava za istraživanje.
Za kraj rezultati jednog novog rada (Zharkova i sur, 2023.) koji vraća pažnju na ponašanje Sunca. Naime, prije tri godine je započeo Veliki solarni minimum, prvi u suvremenom dobu, u kojem se očekuje smanjeni intenzitet Sunčevog zračenja. U sljedećim desetljećima može se očekivati pad globalne temperature za 1 oC, a vremenske prilike će podsjećati na one iz Malog ledenog doba – doba siromaštva, bolesti i gladi. Ništa, uživajte u blagom vremenu dok traje i nacijepajte dovoljno drva.
Izvori:
https://en.wikipedia.org/wiki/Hockey_stick_graph_(global_temperature)
https://link.springer.com/article/10.1140/epjp/s13360-021-02243-9
Click to access ns_2023033010033932.pdf
Autor članka: Dušan Bižić, dipl. meteorolog
IZVOR: https://klimaienergija.blog/2023/09/23/zabranjeni-rad/
