Novogodišnji snežni pokrivač i temperatura vazduha u Beogradu

Meteorološki procesi su veoma složeni procesi i uslovljavaju ih desetine, čak i stotine faktora. Za njihovo razumevanje neophodni su merni podaci. Za strogo naučno objašnjenje potrebne su detaljne analize. U ovom kratkom radu to nije cilj.

U javnosti se često čuju komentari na postojeća meteorološka događanja u stilu „kada sam ja bio mali – sneg mi je bio do pojasa“ ili, „sećam se da je te Nove godine bilo tako hladno da smo se smrzli“ ili, „nekad je bilo drugačije“ i tako dalje.
Pojedinci stvarno pamte neke meteorološke pojave, pogotovo onda kada ih vezuju za određeni važan datum u njihovom životu, ali retko ko zna tačan podatak i vrednost meteorološkog parametra. Sećanje je, kada su u pitanju meteorološki podaci, vrlo nepouzdana kategorija.

U ovom radu daje se prikaz snežnog pokrivača u datumima koje svi „pamte“, ne kao stroga naučna analiza, već više kao „podsećanje“ na neke vremenske prilike.
Za analizu su korišćeni podaci Meteorološke opservatorije u Beogradu o visini snežnog pokrivača za 31. decembar i 01. januar u terminu 07.00 (06.00 UTC) za period 1953-2019. (dostupan niz), kao i podaci o minimalnim i maksimalnim dnevnim temperaturama za te datume u periodu 1888-2018.

Od obuhvaćenih 67 godina, snežnog pokrivača je bilo u 26 slučajeva, ali ako uzmemo uslov kada ga je bilo u oba datuma, dakle u novogodišnjoj noći – broj slučajeva je 24 ili 35,82% (tabela 1).
Dakle, u Beogradu snežnog pokrivača ima u novogodišnjoj noći približno svake treće godine.

U godinama kada ga ima, prosečna visina mu je 8-9 cm. Inače, visina ima veliku promenljivost (varijabilnost) – od 1 do 31 cm.

 

TABELA 1 – Visina snežnog pokrivača u Beogradu 31. decembra i 01. januara u periodu od 1953. do 2019:

 

U tabeli 2 dat je linearni trend visine snežnog pokrivača za svaki datum posebno.

Rezultat pokazuje da postoji trend smanjenja visine snežnog pokrivača u posmatranom periodu. Ako bi se ovaj trend zadržao, u narednih 100 godina bilo bi ga manje za 27 do 31 cm, što znači da ga ne bi ni bilo. To je malo verovatno, a na to ukazuje i koeficijent determinacije (R2). Povezanost visine snežnog pokrivača i protoka vremena je slaba, što znači da veliku ulogu ima i slučajnost događaja. Iako je veza slaba, trend smanjenja mogao bi da se objasni jačanjem uticaja „gradskog toplotnog ostrva“, pogotovo u situacijama sa malim visinama snežnog pokrivača. Verovatno zbog tog efekta u nekim slučajevima i ne dolazi do stvaranja snežnog pokrivača malih visina. Dokazivanje ove hipoteze zahteva mnogo detaljniju analizu.

U većini slučajeva visine snežnog pokrivača su približne u oba datuma. Iskače slučaj novogodišnje noći 1979/1980, kada se snežni pokrivač za 24 časa uvećao za 21 cm.

 

 

TABELA 2 – Linearni trend visine snežnog pokrivača u Beogradu za 31. decembar i 01. januar u periodu od 1953. do 2019. i koeficijent determinacije (R2):

 

U tabeli 3 date su ekstremne vrednosti temperature za analizirana dva datuma za period 1888-2018. (nedostaje nekoliko godina). Najhladnije je bilo 1923/1924. i 1890/1891, a najtoplije 1981/1982. i 2009/2010.

 

TABELA 3 – Najniže i najviše vrednosti minimalne i maksimalne temperature vazduha u Beogradu 31. decembra i 01. januara u periodu od 1888. do 2018:

 

U tabeli 4 date su srednje vrednosti temperature vazduha u Beogradu za 31. decembar i 01. januar, kao i linearni trendovi.

Vrednosti koeficijenta determinacije (R2) ukazuju da ne postoji povezanost temperature i protoka vremena, što znači da ne postoji statistički značajna promena temperaturnog režima.

 

TABELA 4 – Srednja temperatura, srednja minimalna i srednja maksimalna temperatura vazduha u Beogradu 31. decembra i 01. januara u periodu od 1888. do 2018. i linearni trendovi sa koeficijentom determinacija (R2):

 

Autor rada: Nedeljko Todorović, BEOGRADSKA ŠKOLA METEOROLOGIJE – sveska 10