Ocham je seoce i župa s 400 stanovnika u Engleskoj. Ne postoji nijedan razlog da se zna za njega, osim što je u njemu krajem 13. stoljeća rođen William, kasnije fratar, teolog i filozof. William iz Ochama je najpoznatiji po frazi, odn. principu „Okamova britva“ koji kaže: „ Ako jednu pojavu objašnjavaju dvije podjednako dobre teorije, vjerojatnije je istinita ona koja je jednostavnija.“
Sunce je jedina prava grijalica našeg planeta. Kad ga se pogleda malo detaljnije, vidi se da je to vrlo živahna tvorevina.
Kad se usporede veličine, to izgleda ovako:
Omjer veličina Sunca i Zemlje, mala plavkasti kružić je Zemlja
Na sreću, Sunce nije ni preblizu, ni predaleko, nego taman tamo gdje treba biti (ili je to Zemlja, sve je stvar kuta gledanja). Osim Sunca, imamo još niz mogućih faktora, ali klima-majstori tvrdoglavo insistiraju na ugljikovom dioksidu, a nitko nije siguran ni što nam je pod nogama (vidi sljedeću sliku). Ne, ne radi se o majstorima koji znaju popraviti klima uređaj, nego onima koji šacaju buduće temperature.
Pretpostavljeni presjek Zemlje (Getty images)
Budući da je Sunce naša jedina grijalica, zar onda nije logično da jačina njegovog zračenja ima značajnu ulogu u klimi Zemlje?
Jedan primjer istinitosti gornje tvrdnje je i Shavivov rad iz 2011.godine. Radi se o brzini promjene razine mora (gradijentu). Značenje grafikona najjednostavnije se može izreći ovako: što nas Sunce više grije, to se razina mora brže diže i obrnuto, što je manja Sunčeva energija, to se razina mora brže spušta.
Lijevo – gradijent promjene razine mora u mm/god. (crna linija), desno – vrijednosti solarne konstante u w/m2 (crvena linija), dolje – godine, N Stations – broj mjernih točaka visine razine mora (siva linija)
Ima neke elementarne logike, zar ne? Što više zagrijavate vodu, ona zauzima veći volumen. Razlike jesu male, ali je količina vode ogromna (oceani). Produžimo malo ovu jednostavnu logiku na ugljikov dioksid. Sunce grije vodu (more). Što je viša temperatura vode, ona ispušta više CO2 (jer je topljivost plinova u vodi obrnuto proporcionalna temperaturi). CO2 prelazi iz oceana u zrak i tamo ga ima sve više (dok veći dio ne iskoriste biljke za svoj rast u procesu fotosinteze).
Topljivost CO2 u vodi u ovisnosti o temperaturi, lijevo topljivost, dolje temperatura vode. Što je viša temperatura, to se manje CO2 može u njoj otopiti.
Tako se situacija o vezi temperature i CO2 okreće naglavačke, odnosno, ne uzrokuje povećana koncetracija CO2 porast temperature, nego porast temperature uzrokuje povećanje koncentracije CO2. U tom slučaju, povećanje koncentracije CO2 se pojavljuje nakon porasta temperature. Na sljedećem grafikonu vidljivo je upravo to. Prvo se pojavljuje porast temperature, da bi ga slijedila povećana koncentracija CO2. Kašnjenje CO2 za temperaturom je oko 800 godina.
Anomalije temperature i koncentracije CO2 iz ledenih jezgri na stanici Vostok na Antarktici, temperatura – plava linija (skala lijevo), narančasta – koncentracija CO2 (skala desno), dolje vrijeme
Ovo je samo jedna od mogućih veza Sunca, temperature na Zemlji i količine CO2 u zraku. Po principu Okamove britve, vjerojatnija odnosno, istinitija je verzija u kojoj o Zemljinoj temperaturi odlučuje naša jedina grijalica. Naravno, ta veza nije jednostavna, a tu u igru ulaze i umbre i penumbre, njihov omjer površina, utjecaj Sunčevih pjega na kozmičke zrake, veza s naoblakom, itd. O nekima od njih u sljedećim postovima.
Izvori:
https://en.wikipedia.org/wiki/Ockham,_Surrey
https://hr.wikipedia.org/wiki/William_Occam
http://old.phys.huji.ac.il/~shaviv/articles/erice2011.pdf
http://joannenova.com.au/global-warming-2/ice-core-graph/
IZVOR: https://klimaienergija.blog/2020/01/02/william-i-njegova-britva/
