Svjetska zdravstvena protiv Svjetske meteorološke, rezultat 1:0

“Kad će više proći ta korona pandemija, pa da se ljudi ponovno okrenu važnim pitanjima poput klimatskih promjena?” Tako nekako vjerojatno razmišljaju u svim svjetskim meteorološkim institucijama. Otkad je pandemija preuzela primat, nikoga više ne zanima globalno zagrijavanje. Daleko od svjetla reflektora, daleko od džepa. Kao naručeno im je došlo vruće arktičko ljeto da se barem nakratko vrate na naslovnice. Tako BBC spominje rekordnu temperaturu od 38 oC u Verhojansku sredinom lipnja i potrebu da budemo zabrinuti jer, kako se led bude otapao, tako će se podići razina mora. Ne znam tko je dao diplomu tom BBC-evom meteorologu, ali neće. Već sam pisao o tome, pa prevrtimo malo unaprijed, recimo do 5. srpnja. Isti Verhojansk, isti termometar, druga temperatura i pada snijeg. Skoro nitko nije prenio ovu vijest. Ne uklapa se u proizvodnju straha od zagrijavanja.

Napisano u sibirskom snijegu

U Svjetskoj meteorološkoj su konačno shvatili psihološku pogrešku zastrašivanja raje na duge staze, pa su se okrenuli bližoj budućnosti. Kažu, u sljedećih nekoliko godina će se globalna temperatura podići 1.5 oC iznad referentnog prosjeka 1850.-1900. Strašno! Dobro, strašno je kad oni (gospon grof) kažu, ali što to uopće znači i na koju foru mene treba zanimati takozvana globalna temperatura od prije 150 godina? Ajmo radije pogledati satelitska mjerenja temperature. Dr. Roy Spencer već desetljećima analizira satelitske podatke i evo njegovog najnovijeg izvještaja u slici.

Porast temperature u odnosu na prosjek 1981.-2010., 0.43 oC

Linearni trend je 1.4 oC na stotinu godina. Budući da temperature nisu jednoliko raspoređene po kugli zemaljskoj, mene više brine hladno more koje uskoro mislim probati i zimske režije. Ima Spencer još jednu analizu. SAD su najveći svjetski proizvođač kukuruza i zanima ih kako će se klimatske promjene odraziti na prinose. Posebno se to odnosi na 12 država koje čine „kukuruzni pojas“ SAD-a. Na sljedećem grafikonu je analiza srednjih prizemnih ljetnih temperatura, uspoređena s rezultatima modela starije (CMIP5) i novije (CMIP6) generacije. Ako zanemarite pune linije koje neprestano idu gore-dole, ostaju crtkane koje pokazuju linearni trend. Stvarna mjerenja su prikazana crtkanom plavom linijom, stariji model zelenom, a noviji crvenom. Vremenski period je respektabilnih pedeset godina (1970-2019).

Ljetne srednje temperature, plavo-izmjerene, zeleno-starija verzija klimatskog modela, crveno-novija verzija modela

Što se vidi? Za tih pedeset godina, izmjerene srednje vrijednosti temperature su praktički konstantne, dok modeli prognoziraju nepostojeće zagrijavanje. Zanimljivo je da su noviji modeli dalje od stvarnosti. Toliko o često izgovaranoj frazi stručnjaka za modele: “Danas znamo puno više o procesima u atmosferi nego što smo znali prije dvadeset godina.“ Sudeći prema ovim rezultatima, to znanje ne ide u pravom smjeru, osim ako se ne računa dramatičnost najava.

I sad još jedno ključno pitanje, koje postavlja Spencer. Kako na osnovi ovako pogrešnih modela krojiti energetsku politiku zemlje ili svijeta za budućnost?

Za kraj zanimljiv podatak o hidroelektrani Miljacka. Od četiri postojeća generatora struje jedan je originalni iz 1906. godine, a tri su proizvedena 1956. god. Samo kao usporedba, životni vijek vjetroturbine je 20 do 25 godina, što znači da Miljackini „starci“ traju pet puta dulje od suvremenih pticoubojica.

 

Izvori:

https://siberiantimes.com/other/others/news/pole-of-cold-district-that-recently-recorded-desert-like-heat-of-38c-now-sees-snow/

https://www.index.hr/vijesti/clanak/objavljene-pogubne-prognoze-globalno-zagrijavanje-uskoro-ce-premasiti-15-stupanj/2197231.aspx

https://www.bbc.com/news/science-environment-53140069

 

IZVOR: https://klimaienergija.blog/2020/07/12/szo-protiv-smo/