Vazdušni pritisak

Merenje vazdušnog pri­tiska omogućilo je izradu pr­vih vremenskih karata, a time i razvoj nauke o pro­gnozi vremena. Zasluga za to pripada italijanskom fizi­čaru Toričeliju, koji je otk­rio princip rada instrumen­ta za merenje vazdušnog pritiska – BAROMETRA.

Princip merenja vazdušnog pritiska Toričeli je otkrio posmatrajući ponašanje žive u staklenoj cevi dužine jedan metar, napunjene ži­vom i uronjene u sud sa ži­vom. Nakon uranjanja živa se u cevi spustila na oko 760 milimetara i tu os­tala. Po tadašnjim znanjima iz hidrostatike, živa je treba­lo da se spusti sve dotle dok se nivoi žive u cevi i sudu ne izjednače. Razlog zašto se živa spustila samo do 760 milimetara leži u činjenici da je težini žive u cevi ravnotežu održavao vazduh svojom težinom – pritiskom na živu u sudu. Zato pri opa­danju vazdušnog pritiska nivo žive u sudu raste a u cevi opada, a pri porastu vazdušnog pritiska obratno. Na osnovu ovoga lako se za­ključuje da se vazdušni pri­tisak meri visinom živinog stuba u staklenoj cevi. Zato su i prve jedinice za mere­nje vazdušnog pritiska bili milimetri, a kasnije je uve­dena nova jedinica za mere­nje vazdušnog pritiska – MI­LIBAR. Pritisku od 760 mili­metara odgovara 1.013 mili­bara.

Vazdušni pritisak opada sa visinom i to približno je­dan milibar za svakih 10 me­tara povećanja visine. Raz­log opadanju vazdušnog pri­tiska sa visinom jednosta­van je. Prvo, penjanjem na veću visinu skraćuje sa vaz­dušni stub, pa onaj deo vazdušnog stuba koji ostaje is­pod ne vrši pritisak na nas. Drugo, sa visinom vazduh postaje sve ređi, a time i lak­ši. Korisno je znati da već na 5.000 metara pritisak vazdu­ha iznosi oko polovinu vred­nosti pritiska na morskom nivou. Na 16.000 metara pritisak je već deset puta manji nego na morskom nivou, a na 30.000 – 100 puta manji.

Zbog opadanja vazdušnog pritiska sa visinom meteo­rološke stanice, na različitim nadmorskim visinama, ima­će u istom trenutku različite vrednosti pritiska. Radi toga vazdušni pritisak se određu­je za morski nivo što omogu­čava upoređivanje podataka o vazdušnom pritisku ucrta­nih na vremenskim karta­ma.

Vazdušni pritisak može da se meri, sem živinim, i metalnim barometrom – BAROMETAR ANEROID. On se sastoji iz valjkastog kućišta u koje je smeštena jedna metalna kutijica tankih zidova. Iz kutijice je isi­san vazduh, a između nje­nog gornjeg i donjeg zida po­stavljena je jedna elastična opruga (vidi sliku gore). Pri porastu vazdušnog pritiska dolazi do ulubljivanja, a pri opadanju do širenja metalne kutijice. I baš ovo ulubljivanje i šire­nje srazmerno je promena­ma vazdušnog pritiska i pu­tem određenog mehanizma prenosi se na kazaljku inst­rumenta (vidi sliku dole). Siva kazalj­ka pokazuje trenutnu vred­nost vazdušnog pritiska, a crna služi za praćenje pro­mena vazdušnog pritiska u toku dana. Metalni baro­metri mogu da se kupe i za privatnu upotrebu. Obično su to ukrasni sobni baro­metri.

KORIŠĆENJE SOBNOG BAROMETRA

Već 1670. godine barome­tar koji je konstruisao Huk imao je, pored skale za pritisak, i ispisane oznake za po­jedina vremenska stanja. Tako su, na primer, bile ispi­sane sledeće oznake: kod vi­sine živinog stuba 999 mb „promenljivo“, kod visine 982 mb „kiša“, kod 965 mb „mnogo kiše“, kod 948 mb „oluja“, zatim kod 1015 mb „lepo vreme“, kod 1032 mb „stalno lepo vreme“, a kod 1049 mb „vrlo suvo“.

Na ovaj način vremenske poja­ve dovedene su u vezu sa promenama vazdušnog pri­tiska. Ubrzo se, međutim, pokazalo da barometar nije dovoljno precizan u određi­vanju stanja vremena. Od­nosno, dešava se da pri is­tom nivou vazdušnog pritis­ka vladaju sasvim drukčija vremenska stanja.

Metalni barometar koji i danas možete kupiti za ličnu upotrebu, po vremenskim oznakama, ne razlikuje se bitno od Hukovog baromet­ra (vidi sliku dole). Ako se odlučite da kupite ovakav barometar, ne očekujte od njega da pru­ža ono što ne može da pruži, a to je da se pri stvarnim vrednostima vazdušnog pri­tiska u datim intervalima javljaju baš naznačena vremenska stanja. U većini slu­čajeva, ipak, barometar može da opravda vaše pove­renje, naročito ako koristite sledeća pravila:

  1. Kada vazdušni pritisak neprekidno pada za 1-3 ili više milibara u vremenu od 6 do 9 časova, to je već do­voljno pouzdan znak da će ubrzo doći do pogoršanja vremena – naoblačenja sa kišom ili snegom.
  2. Sličan porast vazduš­nog pritiska sigurnije uka­zuje da će ubrzo doći do poboljšanja vremena – pre­stanka padavina i postepe­nog razvedravanja.
  3. Vazdušni pritisak veći od 1.015 mb, a naročito veći od 1.020 milibara, u toploj polovini godine, praćen je lepim vremenom. Zimi, pak, čak i pri vazdušnom pritisku od 1.030 mb ili više, može i nekoliko uzastopnih dana vladati oblačno i tmurno vreme, ponekad i sa slabim snegom.
  4. Niski vazdušni pritis­ci, po pravilu manji od 1.010 mb, a naročito manji od 1.000 mb, praćeni su ružnim vremenom. Pojava relativno lepog vremena i pri tako niskim vazdušnim pritiscima kratkog je daha – u najve­ćem broju slučajeva kraće od 24 časa.

Da biste ova pravila koris­tili, morate svaka tri časa pročitati vrednost vazduš­nog pritiska, zapisati i odre­đivati razlike u pritisku iz­među dva uzastopna zapisa. Oni koji raspolažu BAROGRAFOM, nemaju potrebe da vrše nikakva zapisivanja (barograf registruje vazdu­šni pritisak tokom cele nedelje.) Njegov rad se za­sniva na istom principu kao i rad metalnog barometra. Razlika je samo u tome što barograf ima veći broj me­talnih kutijica. Metalni bubanj je, u stvari, satni mehanizam koji napravi pun krug za sedam dana. Na njega se pričvršćuje specijalna papirna traka sa ucrta­nom skalom za vazdušni pri­tisak i danima u nedelji.

NORMALNI VAZDUŠNI PRITISAK

Često se pojedinci žale na neke tegobe koje obično do­vode u vezu sa promenama vazdušnog pritiska ili, bolje rečeno, sa promenama vre­mena. To su najčešće hro­nične reumatske tegobe na osnovu kojih pojedinci tvr­de da su u stanju „sigurno“ da prognoziraju promene vremena.

Kada se vazdušni pritisak danima održava oko normalne vrednosti, tegobe, po pravilu, izostaju. A šta je to, zapravo, normalni priti­sak?

Pod normalnim pritis­kom obično se podrazumeva pritisak od 1.013 milibara na morskom nivou. Prema tome, ako živite u mestu na nadmorskoj visini od 100 metara, za vas će normalni vazdušni pritisak biti za 10 mb manji, to jest 1.003 mb. Za mesta sa nadmorskom visinom od 300 m, normalni vazdušni pritisak iznosi 983 mb.

Stro­go naučno, pod normalnim vazdušnim pritiskom pod­razumeva se srednja godiš­nja vrednost pritiska nekog mesta ili regiona, određena na osnovu dugogodišnjeg osmatranja – najmanje 30 do 50 godina.

U toku dana radio-stanice u više termina obaveštavaju građane o meteorološkim uslovima. Na primer, spiker kaže: „Sada je temperatura vazduha -2 °C, vlažnost 50 odsto, a pritisak vazduha 1.009 milibara“. Prema stvarnim vrednostima vazdušnog pritiska, spiker na­glasi da li je pritisak iznad ili ispod normale, što, u stvari, znači veći ili manji od normalnog pritiska za mesto čija radio-stanica emituje program.

Izvor: http://www.natura.rs/feljton1