KLIMA GRADOVA – urbana klima

Činjenice i zaključci iz jedne klimatske studije na temu gradskog ostrva toplote u Beogradu:

Kod minimalnih temperatura ostrvo toplote je izraženije u toku letnjih nego u toku zimskih meseci, sa intenzitetom koji se smanjuje idući od letnjih ka zimskim mesecima, što se može dovesti u vezu sa promenom bilansa zračenja u gradu u odnosu na seosku sredinu. Poređenjem dobijenih vrednosti može se zaključiti da se uticaj nadmorske visine manifestuje u kontrastima temperature. Uopšteno rečeno, očigledno je da grad stvara ostrvo toplote sa temperaturama koje rastu od predgrađa ka centru. Zbog topografije (promena u nadmorskoj visini) i drugih usložnjavajućih faktora, teško je utvrditi konačnu vrednost intenziteta ostrva toplote, ali se kao tačna procena pojavljuje 2-3 C.

Ispitivanje srednjih mesečnih vrednosti temperatura (merenih u 21h) takođe je potvrdilo pojavu ostrva toplote. Intenzitet ostrva toplote bio je u ovom slučaju 1-2 C.
Međutim, ispitivanje srednjih mesečnih (7+14+21+21/4) i maksimalnih temperatura pokazalo je da je uticaj gradskog ostrva toplote veoma mali i da teži da iščezne.

Postojanje ostrva toplote, koje je znatno izraženije kod minimalnih nego kod maksimalnih temperatura, može se objasniti fizičkim mehanizmima koji ga određuju, to jest proizvodnjom toplote zbog ljudskih aktivnosti i oslobađanjem toplote noću zbog veće dnevne apsorpcije Sunčevog zračenja koja zavisi od termičkih karakteristika zgrada (Oke, 1974, 1979).

Iz podataka se može zaključiti da je proizvodnja toplote ljudskom aktivnošću značajan činilac u povećanju minimalnih temperatura u toku zime, zbog zagrevanja zgrada u časovima posle zalaska Sunca.

Što se tiče oslobađanja toplote, ono je posebno značajno u objašnjavanju povećanja letnjih minimalnih temperatura. S tim u vezi, analiza pokazuje da su maksimalne razlike u temperaturi osmotrene u noćnim satima, što potvrđuju i rezultati ispitivanja mnogih autora.

Dakle, uticaj grada je znatno izraženiji kod minimalnih nego kod maksimalnih temperatura, a svi dobro znamo da su upravo povećane minimalne temperature (i naravno terminska merenja od 7h) zaslužne za povećanje srednjih dnevnih, mesečnih, sezonskih i godišnjih temperatura.

Takođe, jako je važno znati da se 90% stanica nalazi u gradovima (i to većinom u centralnim zonama gradova), tako da je onda vrlo lako govoriti o takozvanom „globalnom zagrevanju“, što naravno – nikako ne odgovara istini.

Zašto ova priča o takozvanom „globalnom zagrevanju“ ne odgovara istini (???). Ukratko, zato što su se od 1780. godine, to jest od početka meteoroloških merenja u većini evropskih zemalja – gradovi konstantno uvećavali, gradska sredina je uticala na modifikaciju klime (razvoj industrije, saobraćaja, grejanje, izgradnja…), tako da su podaci sa ovih najstarijih (gradskih) stanica vremenom izgubili homogenost, zbog modifikovanih (izmenjenih) uslova merenja nastalih urbanizacijom i industrijalizacijom. Dakle, ključni problem je u tome što se stanice sa najdužim nizovima meteo podataka nalaze u (velikim) gradovima, a one sa kraćim nizovima se nalaze u manjim mestima, tako da seoskih (ruralnih) stanica ima, nažalost, jako malo. Svi mi znamo da bi jedino meteo stanice u ruralnim sredinama pružile najobjektivniju predstavu o kretanju klimatskih elemenata, na osnovu čega bi se mogli izvesti ispravni zaključci o vremenu i klimi.

Nažalost, mnoge klimatske studije su urađene bez ikakvog razmatranja homogenosti (gradskih) klimatskih nizova, što je nanelo velike štete KLIMATOLOGIJI kao naučnoj oblasti, jer su takve „studije“ prezentovale nerealnu (netačnu) sliku ponašanja klimatskih elemenata.