Michael Crichton o klimatskim promjenama

Kad sam prvi put čuo teoriju da dodatnih 5% CO2 koje ljudski rod ispušta u atmosferu određuje klimu Zemlje, provjerio sam osnovne činjenice (od 0.04% koliko ga ukupno ima u atmosferi čovjek ispusti 5% ili 0.002%) i zaključio kako je to prolazna moda koja će za deset godina biti zaboravljena, jer će niknuti neka nova teorija. Odgledao sam „Neugodnu istinu“ Al Gore-a i pomislio: tko može nasjesti na tako loše servirane neistine? Kad ono, Al Gore nije dobio Oscara za glumu, nego Nobela za mir. Tada sam već bio pročitao „Stanje straha“ M. Crichtona, ali mi se neke njegove ideje o pozadini galame o klimatskim promjenama nisu učinile vjerojatnim. Kako vrijeme prolazi, tako sam sve više sklon povjerovati mu. Evo nekih (malo prilagođenih) citata iz njegove knjige čiji originalni naziv „State of Fear“ znači i državu i stanje.

– Lažni strahovi su kuga modernog vremena

–  Riječ katastrofa pet puta više se koristila (u medijima) 1995. nego 1985.g… Upotreba joj se ponovno podvostručila do 2000.g… Medijski izvještaji su se također promijenili. Povećan je naglasak na strahu, zabrinutosti, opasnosti, nesigurnosti i panici.

– Veliki pomak (upotrebe riječi u izvještavanju medija) dogodio se u jesen 1989.g…. Pad berlinskog zida označio je kraj sovjetskog carstva i kraj hladnog rata koji je pola stoljeća trajao na zapadu…. A mi znamo da se društvena kontrola najbolje postiže preko straha… Padom berlinskog zida nastao je vakuum u postojanju straha…. Ekološka kriza zauzela je mjesto hladnog rata.

– Razvijene zemlje pružaju svojim građanima do sada neviđenu sigurnost, zdravlje i udobnost. Prosječni ljudski vijek povećan je za pedeset posto u proteklih stotinu godina. Bez obzira na to, suvremeni ljudi žive u krajnjem strahu. Boje se stranaca, bolesti, zločina, okoliša…. Bojažljivi su, nervozni, nemirni i depresivni. Što je još nevjerojatnije, uvjereni su da propada priroda cijelog planeta. Kao i u slučaju vjerovanja u vještice, riječ je o izvanrednoj obmani – globalnoj fantaziji dostojnoj srednjeg vijeka. Sve će otići do vraga, a svi mi moramo živjeti u strahu.

–   Kako je ovaj svjetonazor usađen svima? Iako zamišljamo da živimo u različitim državama: Francuskoj, Njemačkoj, Japanu, SAD-u – zapravo smo građani iste države – Države Straha.

– Posljednjih petnaest godina smo pod kontrolom jednog sasvim novog kompleksa (za razliku od vojno-industrijskog), daleko moćnijeg i sveprisutnijeg. Nazivam ga političko-pravno-medijskim kompleksom, PPM. Posvećen je promicanju straha kod stanovništva – pod maskom promicanja sigurnosti.

– …Političarima su strahovi potrebni kako bi kontrolirali stanovništvo. Advokatima su opasnosti potrebne kako bi mogli podizati tužbe i zarađivati. Medijima su potrebne strašne priče radi privlačenja publike. Te tri skupine su toliko uvjerljive da nastavljaju normalno funkcionirati čak i kad strah nema nikakve realne temelje.

Nadam se da sam barem neke zaintrigirao dovoljno da pročitaju ovu zanimljivu knjigu koja je nekoliko godina nakon originala prevedena i kod nas (HR).

 

IZVOR: https://klimaienergija.blog/2019/09/18/michael-crichton-o-klimatskim-promjenama/