Prognoza vremena

Kruna nauke o vremenu je prognoza vremena. Zato ćemo u ovom odeljku pokušati da iskoristimo stečeno znanje za prognoziranje vre­mena. Razume se, tu name­ru nećemo moći da ostvari­mo u potpunosti, ali ćemo moći da se snalazimo na si­noptičkim kartama, da aktivno pratimo preglede vre­mena i prognoze vremena koje daju meteorolozi. Prvenstveno ćemo se po­zabaviti korišćenjem raznih lokalnih znakova po kojima možemo sami prognozirati vreme.

Prognoziranje vremena nije jednostavan ni lak po­sao. Stručnjaci koji se bave prognozom vremena treba da raspolažu sa mnogo ele­menata, kao što su: tempera­tura, pritisak, vlažnost, ve­tar, oblačnost, pojave itd. Kako smo videli, ovim po­dacima treba raspolagati sa područja cele Evrope i ucr­tavati ih na odgovarajuće si­noptičke karte. Zatim sledi analiza sinoptičkih karata, tj. crtanje izobara, označavanje centara niskog i viso­kog pritiska, određivanje vazdušnih masa, a naročito njihovih granica, odnosno atmosferskih frontova. Na osnovu upoređivanja polo­žaja ciklona, anticiklona, do­lina i grebena i frontova na nekoliko uzastopnih karata, prognostičari određuju pravce i brzine njihovog kretanja.

No, dobijeni prav­ci i brzine kretanja ciklona, anticiklona i frontova ne mogu se nekritički primeni­ti u određivanju njihovih budućih položaja. I to je up­ravo ono najsloženije u pro­gnozi vremena: ne interpoli­rati već ekstrapolirati budu­će položaje ciklona, anticik­lona i frontova. To znači prognozirati promene do ko­jih će doći u pravcima i brzi­nama kretanja ciklona, anticiklona i frontova, odnosno da li će se oni kretati brže ili sporije u naredna 24 časa u odnosu na brzine kretanja u pre­thodna 24 časa. Odgovor na to pitanje dobija se pro­gnozom evolucije ciklona, anticiklona i frontova.

Poseban problem u prognozi vre­mena predstavlja uticaj orografije, naročito visokih i prostranih planinskih lana­ca, kao što su Alpi, Apenini, Dinaridi i Karpati. Hladne frontove ovi planinski lan­ci mogu čak i da zaustave, a ne samo da im uspore kreta­nje. Neka se, zato, progno­zom po sinoptičkim kartama bave stručnjaci, a mi ćemo se pozabaviti prognozom vremena na osnovu mesnih, tj. lokalnih predznaka vre­mena. Ipak, ilustracije radi, pogledajmo jedan razvoj sinoptičke situacije u toku ne­koliko dana i osnovna pita­nja koja prognostičari reša­vaju u izradi prognoze vre­mena (slika dole).

Prvog dana postoji jedna od uobičajenih sinoptičkih situacija: mladi ciklon zapadno od Španije sa svojim frontalnim sistemom. Naša zemlja je pod uticajem pe­riferije anticiklona na isto­ku, što uslovljava lepo i toplo vreme sa jugoistočnim vet­rovima.

Drugog dana ciklon se kreće ka istoku i stiže u Đenovski zaliv. To dovodi do toga da je već veći deo bivše Jugoslavije zahvaćen prednjim njegovim delom, a rezultat je pogoršanje vremena.

Trećeg dana ciklon nastavlja da se kreće ka istoku i stiže u Egejsko more. Proces okluzije je već poodmakao, što dovodi do slabljenja ciklona. Budući da područje bivše Jugoslavije leži u pozadini ciklona, to dovodi do razvoja oblaka vertikalnog razvitka sa mes­timičnim pljuskovima i gr­mljavinama. Zatim dolazi i do smene jugoistočnih sa se­vernim vetrovima i burom na Primorju.

Da bi se u jednoj ovakvoj sinoptičkoj supoziciji dala uspešna prognoza za nared­na dva dana, prognostičari treba da predvide što pre­ciznije putanju kojom će se ciklon u naredna dva dana kretati i njegovu evoluciju. Jer, da se, na primer, ciklon kretao ka severoistoku, top­lo vreme na području bivše Jugoslavije zadr­žalo bi se naredna dva dana. Putanja ciklona ka jugoisto­ku, pak, dovela bi do poste­pene smene vetrova u ovom području, ali bez primetnog pogoršanja vremena.

Za četvrti, peti, eventual­no i šesti dan (ovo „eventual­no“ je tipično ograđivanje prognostičara) vreme na području bivše Ju­goslavije bilo bi pod utica­jem anticiklona nad Engles­kom, koji se postepeno pre­mešta ka istoku. Može se zapaziti da se naredni talas već javlja na krajnjem za­padnom delu sinoptičke karte.

Izvor: http://www.natura.rs/feljton1