Vreme u ciklonu

Kako izgleda vreme u mladom ciklonu gledano, na primer, sa velikih visina iz satelita, i isto takvo vreme predstavljeno znakovima na sinoptičkoj karti, pokazuje nam crtež gore. Vreme u mladom ciklonu čini kom­pleks karakterističnih vre­menskih uslova duž fronto­va i vreme unutar vazduš­nih masa: u pozadini ciklo­na i u toplom sektoru. Ka­rakteristične vremenske us­love duž frontova nazivamo frontalno vreme. Ono ima oblik jako izduženih pojase­va ružnog vremena koji mogu da pokrivaju više sto­tina hiljada kvadratnih kilo­metara.

Još nam nedostaju samo četiri znaka da se u potpunosti osposobimo za čitanje sinoptičkih karata. To su znaci za frontove i zone padavina. Ove znake, verovat­no, već i znate ukoliko redov­no pratite prognoze vreme­na na TV i u dnevnoj štampi. Evo tih znakova:

Kako izgleda vreme u mladom ciklonu gledano, na primer, sa velikih visina iz satelita, i isto takvo vreme predstavljeno znakovima na sinoptičkoj karti, pokazuje nam crtež dole. Vreme u mladom ciklonu čini kom­pleks karakterističnih vre­menskih uslova duž fronto­va i vreme unutar vazduš­nih masa: u pozadini ciklo­na i u toplom sektoru. Ka­rakteristične vremenske uslove duž frontova nazivamo frontalno vreme. Ono ima oblik jako izduženih pojase­va ružnog vremena koji mogu da pokrivaju više sto­tina hiljada kvadratnih kilo­metara.

Vreme u zadnjem delu ciklona tipično je vreme za hladnu vazdušnu masu, a u toplom sektoru za toplu vaz­dušnu masu. Uticaj godiš­njeg doba može bitno da iz­meni vreme u hladnoj i top­loj vazdušnoj masi. U hlad­noj, zimi se razvije slabija konvekcija tako da pljuskovi i grmljavine, po pravilu, iz­ostaju naročito nad ohlađe­nim kontinentima. U isto vreme, u toplom sektoru razvijaju se magle i niski slojasti oblaci zbog hlađenja od površine kopna i mora. U toku letnjih meseci, u top­lom sektoru javljaće se sla­bo razvijeni oblaci vertikal­nog razvitka – kumulusi le­pog vremena.

KRETANJE CIKLONA

Vrtlozi na reci kreću se pravcem i brzinom toka onog dela reke gde su stvo­reni. Ako vrtlog na vodi iz­vesno vreme stoji u mestu, čestice vode u njemu kreta­će se spiralno sa periferije ka centru. Ako je vrtlog po­kretan, čestice zahvaćene vrtlogom kretaće se po re­zultantama koje će biti zbir brzine u pojedinoj tački vrtloga i brzine samog vrtloga kao celine. U pokretnim cik­lonima možemo da pratimo sasvim slično kretanje vaz­dušnih čestica, samo s tom razlikom što su kretanja u ciklonu ogromnih razmera.

No, razlika između vrtloga na vodi i ciklona nije samo u dimenzijama. Vrtlozi na vodi stvaraju se na površini vode, a vrtlozi u atmosferi (cikloni) stvaraju se na dnu vazdušnog okeana i kreću se pravcem i brzinom vetra na visini u sloju od 3.000 do 5.000 metara. Pošto u ovom sloju u umerenim širinama više preovlađuju zapadni vetrovi, otuda i cikloni naj­češće slede putanje koje vode sa zapada na istok. U tome i jeste razlog zašto na TV često čujemo: „očekuje se da će novi talas sa zapada već prekosutra zahvatiti zapadne delove naše zemlje“…

OD ROĐENJA DO SMRTI

Ako se ciklon „rađa“ stva­ranjem talasa na frontu i do­stiže svoj maksimalni razvoj u stadijumu „mladosti“, kada nastaje prelom na gre­benu talasa, onda on u da­ljoj evoluciji treba i da „osta­ri“, odnosno „umre“.

Da bis­mo razumeli kako ciklon „umire“ ne zaboravimo či­njenicu da se hladni front brže kreće od toplog. To je posledica većeg nagiba fron­talne površine kod hladnih frontova. Zbog razlike u br­zini kretanja između hlad­nog i toplog fronta, topli sek­tor se stalno smanjuje – su­žava, jer hladni front poste­peno sustiže topli i spaja se sa njim, i to najpre u centru ciklona, a zatim se spajanje širi ka periferiji ciklona.

Ovaj proces je upravo raz­log nastajanja fronta okluzi­je. No, od momenta spajanja hladnog i toplog fronta i na­stajanja okluzije, proces is­tiskivanja toplog vazduha se nastavlja. To dovodi do toga da se donja granica oblaka stalno podiže, pa ob­laci postaju sve tanji i viši. Rezultat ovog procesa je da se hladni vazduh gomila u centralnim delovima ciklo­na. Ovo, pak, dovodi do opš­teg rasta pritiska u ciklonu, naročito u njegovim central­nim predelima. Jasno je da time postepeno nestaju raz­like u pritisku između cen­tra ciklona i njegove perife­rije, odnosno da ciklon po­stepeno „umire“.

VREME U ANTICIKLO­NU

Anticikloni nisu tako slo­ženi kao cikloni. Zato je za raz­umevanje karaktera vremena u anticiklonima dovoljno imati u vidu padajuće struje u njegovim central­nim predelima, što je nespo­jivo sa stvaranjem oblaka. Zato u anticiklonima preov­lađuje lepo vreme. Samo u toku zime, zbog hlađenja vazduha od podloge, dolazi do stvaranja sumaglica, magli i niskih slojastih oblaka, naročito u centralnim delovima anticiklona gde vladaju tišine. U toku zime anticikloni mogu da ispolje čak veći uticaj na letenje, pa i plovidbu nego cikloni. Na­ime, nisu retki slučajevi da se tada sa većine aerodroma u unutrašnjosti naše zemlje ne može poletati zbog gustih magli.

Izvor: http://www.natura.rs/feljton1