Jedan od argumenata IPCC-a (Međuvladinog panela za klimatske promjene) o lošim posljedicama globalnog zagrijavanja jest i povećan broj smrtnih slučajeva uzrokovan vrućinskim valovima. Tako Mora et al, Nature climate change, 2017. u članku „Global risk of deadly heat“ iznose nekoliko analiza i projekcija. Analizom članaka koji govore o vrućim danima i smrtnim slučajevima i upotrebom sofisticiranog softvera dobili su sljedeći grafikon:
Lijevo je prosječna dnevna relativna vlaga, a dolje prosječna dnevna temperatura. Plava linija označava granicu između smrtonosnih i nesmrtonosnih uvjeta, a crvena 95% vjerojatnosti iza koje su uvjeti smrtonosni (deadly). Ne izgleda ovo loše, znamo već odavno da kombinacija visoke temperature i vlage nije nešto povoljna. Oko 30% svjetske populacije već je izloženo smrtonosnim uvjetima više od 20 dana godišnje. Sad ide onaj uobičajeni zaključak: Ovaj postotak će se do 2100. god. povećati na 48% (ako drastično smanjimo emisije stakleničkih plinova) i 74% (ako ih ne smanjimo). Znači, ako ne smanjimo te plinove, tri četvrtine svjetskog stanovništva će više od 20 dana godišnje biti izloženo smrtonosnim vrućinama. Ono što autori ne govore je koliki je postotak ljudi koji posredno ili neposredno umire zbog vremenskih prilika.
Pročitao sam na Meteologos-u malu trilogiju o smrtnim slučajevima vezanim uz temperature (https://www.meteologos.rs/studije-o-kojima-mediji-ne-pisu-1), pa mi se učinilo da je omjer „hladnih“ i „toplih“ smrtnih slučajeva (2:1) premalen (odnosno da sam čitao neke impresivnije brojke). I ubrzo sam našao ovo: (izvor: https://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(14)62114-0/fulltext).
Gasparrini et al., 2015. (u ovom et al. se krije još 21 koautor) su napravili dosad najopširniju studiju o povezanosti smrtnih slučajeva i temperature. Analizirano je preko 74 miliona smrtnih slučajeva s 384 lokacije u 13 zemalja (od 1985. do 2012.). Od ukupnog broja slučajeva malo manje od 8% se može pripisati „neoptimalnoj“ temperaturi. Prva zanimljivost je zaključak da ekstremno hladni i vrući slučajevi zajedno čine mali dio od ukupnog broja (11%), iako se u medijima o njima najviše izvještava. Najviše slučajeva se odnosi na umjereno hladne situacije. Autori su predstavili razne tablice i grafikone od kojih je meni za oko zapela ona o srednjim temperaturama i postotku slučajeva. Kopirao u Excel, malo presložio raspored država (po abecedi se ne vidi tako jasno), izbacio Švedsku jer autori kažu da je bio mali uzorak i evo rezultata:
Ne izgleda fenomenalno, ali prikazuje puno toga (potpuno sam zahrđao u radu s Excelom što se i vidi, ali smisao je tu). Plava linija (temp) su srednje temperature zraka, crvena linija (tr) postotak slučajeva vezanih uz temperature, zelena linija (c) hladne situacije i ljubičasto (w) tople.
Thailand, koji ima najvišu srednju temperaturu od 27.6 oC ima najmanji postotak smrtnih slučajeva vezanih uz temperaturu (3.37%). Bez obzira što je tamo zaista vruće (a i relativna vlaga je visoka) svejedno je broj „hladnih“ slučajeva tri puta veći od „toplih“. Vidljiv je trend da što je viša temperatura, to je manji postotak smrti uvjetovane temperaturom (osim Kanađana koji su očigledno navikli na sve). SAD i Kina su geografski prevelike države da možemo reći kako imaju sličnu klimu. Na sljedećem grafikonu je prikazan omjer hladnih i toplih slučajeva po državi:
Omjer se kreće od 3 za Thailand do 30 za Japan, odn. u Japanu 30 puta više ljudi umire od hladnijeg nego od toplijeg vremena, a ni Britanci s omjerom 28 nisu daleko. Trebam još objasniti da su „hladne“ i „tople“ situacije vezane uz temperature pojedine države (nisu apsolutne po iznosu), odn. „hladno“ za Brazilca znači nižu temperaturu nego obično, iako to za nas može biti vrlo vruće. Sjetimo se da broj ekstremnih slučajeva (vrućih i hladnih zajedno) čini 11% od ukupnog broja vremenski uvjetovanih smrti. Dakle, Mora et al. su analizirali relativno rijetku pojavu (smrti od velikih vrućina), trenutna situacija i nije neka alarmantna, ali će to sigurno postati ako do 2100. god. drastično ne smanjimo CO2 ljudske vrste. Proizlazi da će ljudi od vrućina umirati kao muhe. Ipak su to ozbiljni modeli (ali ne i stvarnost). Samo plaše narod.
Evo sad malo mojih zaključaka (iz Gasparrini et al.):
1. Što je viša srednja temperatura zraka, vrijeme ubija manje ljudi.
2. Ljudi su navikli živjeti u različitim uvjetima, ali od hladnijeg vremena (u odnosu na uobičajeno) umire od 3 do 30 puta više ljudi nego od toplijeg.
3. Ekstremno hladne ili tople situacije nisu razlog za zabrinutost.
Ima, naravno, još.
Srednja globalna temperatura na Zemlji je oko 15 oC. Tajlanđani, Brazilci i Tajvanćani (ako su Singapurćani onda su i Tajvanćani – hvala Lanetu) imaju desetak stupnjeva više. I ništa im nije, dapače smrtnih slučajeva povezanih s temperaturom ima znatno manje nego u „hladnijim“ zemljama.
Ajmo malo u domaće vode. Jedva sam našao srednje godišnje temperature za hrvatska mjesta, ali ipak: O. Bonacci: Analiza nizova srednjih godišnjih temperatura zraka u Hrvatskoj, GRAĐEVINAR 62 (2010) 9, 781-791. Kontinentalni dio ima srednje temperature od 9 do 11 oC, primorski od 14 do 16.5 oC. Zašto bismo se onda bojali zatopljenja od 2 oC u sljedećih stotinu godina? Ovim tempom će nam trebati barem 900 godina da dodjemo do Tajlanda, gdje ljudi najmanje umiru od neoptimalnih temperatura. A tek koliko bi trajala turistička sezona?
IZVOR: https://klimaienergija.blog/2019/10/26/toplo-vruce/
