Sinoć, u subotu 19.10.2019, u 20h u Zagrebu je izmjerena temperatura 16 oC, po modelu (sedmodnevni meteogram) je trebalo biti 18 oC. Jutros u 05h izmjereno je 10 oC, po modelu 14 oC (izvor: https://meteo.hr). Dan kao i svaki drugi, nikakva fronta ili ciklona ne čeka iza ugla. Prognoza za manje od 24 sata unaprijed. Odstupanja stvarnosti od modela: dva do četiri stupnja više daje model. Događa se. I kako kaže DHMZ ispod meteograma: „Također, valja imati na umu da je pouzdanost prognoza sve manja, što je prognostičko razdoblje dulje.“ Što prevedeno znači, što dalje – to gore.

Danas postoji niz prognostičkih modela i čovjek, kao i prognostičar, može birati. Svi mi imamo favorite kojima više vjerujemo. Profesionalac (a zašto ne i bilo tko koga zanima prognoza) u vremenu nauči u kojim situacijama neki model bolje predstavlja stvarnost. Nečija stručnost može se procijeniti i preko jačine argumenata kojima brani svoj stav (u ovom slučaju rezultatima kojeg modela se prikloniti). U svakom slučaju, bolje je i pogriješiti braneći stručne argumente, nego sastavljati bezgrešne i besmislene alibi prognoze kao: „Ujutro će mjestimično biti magle ili sumaglice, koja će ponegdje i dulje potrajati. Danju se očekuje promjenljivo oblačno, sa sunčanim razdobljima. Moguća je slaba kiša povremeno, a mjestimično postoji vjerojatnost i za grmljavinski pljusak koji rijetko može biti praćen tučom, olujnim vjetrom i poplavom.“ Samo me strah da nisam nešto izostavio…

Malo je dulji uvod, ali mislim da dobro dočarava ono što slijedi. Postoje ozbiljni indikatori da je zagrijavanje od 2 oC na stotinu godina koje daju klimatski modeli pretjerano, kao što je vidljivo iz svjedočenja dr. John Christy-a pred komitetom predstavničkog doma Kongresa SAD-a iz 2016. god. (izvor: https://docs.house.gov/meetings/SY/SY00/20160202/104399/HHRG-114-SY00-Wstate-ChristyJ-20160202.pdf

Sljedeći grafikon je iz tog svjedočenja. Na njemu su prikazani linearni trendovi srednjih vrijednosti porasta temperature atmosfere (od površine do 15 km visine) od 1979. do 2015. god. prema radio-sondažnim (plavo), satelitskim (zeleno) i modelski prognoziranim vrijednostima (crveno). Radi se o 24 modela koji su korišteni nekoliko puta s različitim parametrima. Vidljivo je da stvarni podaci imaju gradijent od jednog stupnja na stotinu godina, a srednja modelska vrijednost (predviđanje) je 2 stupnja zagrijavanja (dvostruko više).

Ono što se iz ovog grafikona ne vidi su vrijednosti koje daju pojedini modeli. Na sljedećoj slici je prikazano upravo to.

Radi se o tropskim predjelima (od 20N do 20S) u kojima bi efekt zagrijavanja trebalo biti najizraženiji. Ne znam koliko se dobro vidi, ali postoji jedan „usamljeni jahač“ među modelima čije vrijednosti su vrlo blizu mjerenima (dodiruje se krivulja s plavom satelitskom 2005. i 2015. god.), što znači da najbolje opisuje stvarnost satelitskih i radio-sondažnih mjerenja. Radi se o ruskom (pa kud baš ruskom) INM-CM4 modelu. E sad, imamo srednju vrijednost od 2 stupnja na stotinu godina (crveno), imamo satelitske i radio-sondažne podatke koji pokazuju da bi zagrijavanje trebalo biti dvostruko manje i imamo model koji to dobro predstavlja. IPCC se odlučio za alibi prognozu (možda da ne naljuti Amerikance čiji model daje zagrijavanje od 4 stupnja na stotinu godina). Bilo bi potpuno nebitno kad to ne bi bila osnova za političke odluke koje utječu na kvalitetu života praktički svih ljudi na planetu.

 

IZVOR: https://klimaienergija.blog/2019/10/20/usamljeni-jahac/