Priča o legendarnom Borisu Koljčickom (1900-1989)

Moje tačne prognoze su mi kroz dugi niz godina donele poštovanje ljudi, pa je čak i Tito tražio da mu donesu moje prognoze kojima se služio. To mi je rekao admiral Jurišić, navodeći Titove reči: „Kažite mi šta o vremenu kaže Tošin meteorolog!” Todor Vujasinović  je bio tada ministar saobraćaja, za koga sam ja radio prognoze u Rečnom saobraćaju, pričao je svojevremeno Boris Koljčicki, poznati meteorolog-amater.

Završni čin proteklog Svetskog prvenstva u fudbalu u Rusiji, dodela medalja najboljima, ostaće upamćen i po velikom pljusku koji se 15. jula sručio na fudbalere, sudije, funkcionere, publiku i predsednike Rusije, Francuske i Hrvatske. Mundijal je prošao bez vremenskih nepogoda, jer su Rusi, priča se, rasterivali oblake i hemijskim sredstvima (srebrni nitrat), ali je priroda uzvratila kad je to bilo najmanje poželjno.

Ostaće upamćene velike zime u Severnoj Americi proteklih godina, a svedoci smo i poplava u Americi, Kini, na Balkanu, u Srbiji, Grčkoj… Vremenske prognoze nisu više pouzdane… A stariji čitaoci „Politike” i „TV novosti“ sigurno pamte tačne vremenske prognoze koje je decenijama objavljivao ruski emigrant Boris Koljčicki, meteorolog-amater iz Zemuna, po kojima su ljudi određivali svoje aktivnosti u polju: žetvu, svadbe, letovanja… Imao sam zadovoljstvo da pre 35 godina (1983) susretnem i zapamtim Borisa Koljčickog i snimim više razgovora sa njim, za TV Novi Sad.

Prvi susret je bio jednog sunčanog martovskog ponedeljka 1983. godine, na Ćukovcu, uzdignutom delu Zemuna, u Bregovitoj ulici. Popeo sam se na sprat u broju 34 i dugo kucao na vrata i prozor.

Osećao sam da ima nekog u kući, pa nisam otišao. Kucao sam ponovo. Starac blage naravi, sličan piscu Crnjanskom, otvorio mi je vrata sa papirom i olovkom u ruci. Izvinjavao se što ne izlazi, jer, kaže, ispisuje stanje vodostaja sa radija. I dodao: – Srećom, znam francuski, pa ću kad na tom jeziku ponove izveštaj, zapisati što mi treba!

Unutra knjige, grafikoni, izveštaji o vodostaju reka, temperaturama vazduha, vremenskim prilikama, prognoze iscrtane na kartonu i okačene na zidu, isečci iz novina…

Razgovarali smo tri sata. Stari Rus mi je ispričao ceo svoj život i pokazao sliku doma u rodnom Novoukrajinsku, sa limenim krovom sa kojeg je, kao dečak, osmatrao nebo i javljao kakvi su oblaci i odakle dolaze. – Tamo se začela moja ljubav prema prirodi, oblacima, vetrovima, od kojih sve zavisi. Rano sam primetio da se sve događa u ciklusima i menja kao u ogledalu, ali obrnuto: ako je zima bila oštra, leto će biti blago. Ima i odstupanja, ali im treba naći uzroke u čovekovom mešanju i uticaju na klimu. Priroda se ne sme zlostavljati, jer zna da uzvrati jače i nemilosrdnije nego čovek!

Imao sam utisak da sam zadobio poverenje tog starog Rusa koji je tada imao 83 godine i da me ne doživljava kao novinara, nego kao nekog kome u usamljenosti, otvara dušu. Govorio je meko, sa ruskim akcentom, o danima izgnanstva, posle Oktobarske revolucije.

– Rođen sam u grofovskoj porodici, ali me vihor Prvog svetskog rata doneo prvo u Herceg-Novi, pa u Bijelo Polje, gde sam dobio prvog sina, u vanbračnoj zajednici. Završio sam Tehnički fakultet i zaposlio se u Ministarstvu saobraćaja, radeći na rekama. Sa prikupljanjem podataka o vremenu započeo sam davne 1926, a od 1939. godine sastavljam prognoze. U Titelu sam upoznao suprugu Katicu, oženio se i dobio sina Vladimira, koji živi u Splitu, ali ga prognoziranje ne zanima i moj posao nema ko da nastavi. Dok mi je bila živa žena, revnosno je sve beležila i bila moj najveći pomagač. Radila je i za Hidrometeorološki zavod, kao saradnik na osmatračnici Ćukovac. Meni su prognoze sve, i da bih do njih došao, ništa mi nije teško. A izradu prognoza ne naplaćujem. Neki, koji žele da postignu moju popularnost dolaze i pitaju me, gde sam ih ostavio, vele, bila bi šteta da propadnu. A ne znaju koliko je truda potrebno da se izradi prognoza, da se sakupe podaci, analiziraju i utvrdi ono najvažnije.

Dugoročne prognoze dajem na osnovu teorije izravnjanja. Treba raditi na osnovu što svežijih podataka, odnosno na analizi vremena u proteklom periodu. Ako smo imali vlažno proleće, doći će suva jesen, a ako je zima blaga, leto će biti vlažno i sa promenljivim vremenom. Pokazuje mi grafikon na kome je crvenom bojom ispisana njegova prognoza, plavom zvanična koju je uradio Hidrometeorološki zavod, a crnom bojom je označeno stvarno stanje. Najveća podudarnost je kod crvene i crne boje! Kaže: – To je verovatno tako, jer službene prognoze rade tako što u kompjuter ubacuju srednje vrednosti, a kompjuter sve tačno izračuna i teoretski ispravno obradi, ali je prognoza često suprotna od budućeg stanja, jer se ne uzimaju svi bitni pokazatelji. Ja prognozu nisam naučio iz knjiga, nego proučavajući sve ono što na vreme utiče, a tu je Sunce, stanje stratosfere, kosmička prašina… Praćenjem promena na Suncu mogu se dobiti najtačnije prognoze klime. Na nju utiče i kretanje Zemlje. Njena osovina koja je uperena prema Severnjači, kreće se prema jugu i to će nam doneti novo nebo i biće još toplije. Erupcije Sunčevih pega dešavaju se svakih 11 godina, a zašto baš u tom ciklusu, verovatno utiče planeta Jupiter koja se svakih 11 godina približava Suncu i svojim magnetizmom izaziva razne promene. Sunčeve pege, odnosno erupcije na njegovoj površini obično traju po pet meseci i nestaju, a direktno utiču na pojavu vulkanske aktivnosti i zemljotresa na Zemlji.

Na pitanje zašto poslednjih godina kod nas nema jakih zima i kako Sibir utiče na vreme u Evropi, Koljčicki je rekao: – Topli vazduh koji se diže na ekvatoru, po kosoj ravni spušta se prema polovima. A dva mesta na koja se spuštaju hladne mase su Sibir i Grenland. Najhladnije je oko reka Lene, Kolime i drugih, i odatle su dolazile te hladne zime. Klima u Sibiru se u poslednjih 20 godina donekle izmenila, a objašnjenje za to bi mogli biti požari koji su tamo zapaljeni i velike naslage treseta tinjaju i ne mogu se ugasiti. Topli vazduh koji se diže i stvara pregradu koja sprečava ultrapolarna strujanja. Sada zimu dobijamo uglavnom preko Grenlanda, pa su one kratke i blage, a u Americi i Kanadi su jače, pa je to američke meteorologe navelo na pogrešan zaključak da nam predstoji novo ledeno doba!

Uz čaj kojim me je drhtavim rukama poslužio Koljčicki, nasmejao se na moje pitanje, šta misli o narodnim prognozama: „bole me krsta”, „kucka mi u kolenu–promeniće se vreme!

– Pa moguće je da ljudsko telo ima posebne senzorne ćelije kojima registruje promene u pritisku, temperaturi i elektromagnetskim oscilacijama i tako nas navede na pomisao da će se vreme promeniti. To se posebno iskazuje kod ljudi sa nekom boljkom, ali se ipak u takvo predviđanje ne možemo pouzdati na duži period. Moje tačne prognoze su mi kroz dugi niz godina donele poštovanje ljudi, pa je čak i Tito tražio da mu donesu moje prognoze kojima se služio. To mi je rekao admiral Jurišić, navodeći Titove reči: „Kažite mi šta o vremenu kaže Tošin meteorolog!” Todor Vujasinović je bio tada ministar saobraćaja, za koga sam ja radio prognoze u Rečnom saobraćaju, korišćene da bi se izbeglo zarobljavanje plovila u ledu.

Sa Borisom Koljčickim sam se video još dva puta i bio je krepkog zdravlja, sve do svoje 89. godine. Umro je i sahranjen pred kraj avgusta 1989. godine u Splitu.  Upamtio sam njegov savet. „Treba živeti bez opterećenja i što više biti na čistom vazduhu, u prirodi koju moramo čuvati i voleti. I naročito ne treba dugo i naporno raditi, a onda mirovati, uz preobilnu ishranu. Ja sam svakodnevno radio istim ritmom i u tome nalazio zadovoljstvo.”

 

Autor teksta: Josip Babel

IZVOR: http://www.politika.rs (01.08.2018.)